LIMUN je namirnica koju gotovo svi imamo kod kuće, a najpoznatiji je kao izvor vitamina C. Potječe iz jugoistočne Azije, točnije iz područja koje obuhvaća Indiju, Kinu i Malajski poluotok.

Iako je danas neizostavan u mediteranskoj i zapadnoj kuhinji, limun nije bio široko rasprostranjen u Europi sve do srednjeg vijeka - u svojim počecima bio je iznimno rijedak i cijenjen plod.

Nastao križanjem citrona i gorke naranče

Limun je nastao križanjem citrona i gorke naranče, a to se vjerojatno dogodilo prije više od tisuću godina na području jugoistočne Azije. Citron (Citrus medica) doprinosi limunu intenzivnim mirisom i debelom korom, dok gorka naranča daje kiselost i sočnost. Citron je plod velikih dimenzija, izdužen i neobičnog izgleda - neki plodovi izgledaju kao da imaju "prste". Kora je vrlo debela, a unutrašnjost s malo soka, zbog čega citron nije toliko sočan kao limun.

Zahvaljujući svom intenzivnom mirisu, citron se često koristi u slastičarstvu i za kandiranje kore. Iako nije čest u Hrvatskoj, citron se može uzgajati u toplijim dijelovima zemlje, posebno na jadranskoj obali. Neki ga ljudi uzgajaju u vrtovima ili staklenicima kao egzotičnu biljku. Iako nije u redovnoj prodaji, povremeno ga je moguće pronaći na tržnicama, pogotovo u Dalmaciji.

Križanjem citrona i gorke naranče nastao je limun, voće s karakterističnom kiselkastom i osvježavajućom notom, koja ga čini prepoznatljivim. Ova kombinacija nije se dogodila prirodnim putem - uzgajivači agruma imali su ključnu ulogu u razvoju limuna kakvog danas poznajemo.

Limun u Europi i Americi

Nakon što je limun nastao u Aziji, počeo se širiti prema zapadu. U 7. i 8. stoljeću arapski trgovci i osvajači počeli su ga uzgajati, a zatim se proširio kroz Sredozemlje. Arapi su bili prvi koji su prenijeli limun u Španjolsku i sjevernu Afriku, dok su ga portugalski i španjolski istraživači donijeli u Ameriku tek u 16. stoljeću.

Tijekom tog razdoblja, limun je postao i medicinski važan - poznato je da je bogat vitaminom C, koji je pomorcima pomagao u prevenciji skorbuta.