PRVI izravni pregovori Ukrajine i Rusije nakon više od tri godine, održani danas u Istanbulu, trebali su označiti novu, ključnu diplomatsku etapu u najvećem europskom ratu nakon Drugog svjetskog rata.

Umjesto toga, postali su kristalno jasan dokaz da ruska strana više ne želi ni simulirati interes za mirno rješenje. Sastanak nije donio ništa osim simbolike, a i ona je, barem s ruske strane, bila prazna.

Putin ostao u Kremlju, Ukrajina došla s nadom u prekid vatre

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski stigao je u Tursku s nadom da bi na pregovorima mogao prisustvovati i njegov ruski kolega Vladimir Putin, jedina osoba u Rusiji koja realno donosi političke i vojne odluke.

Putin se, međutim, nije pojavio. Umjesto toga, u Istanbul je poslao svog višeg savjetnika Vladimira Medinskog, osobu koja je već 2022. vodila neuspješne pregovore u ranim fazama invazije.

Ukrajinska delegacija, koju je predvodio ministar obrane Rustem Umerov, došla je s jasnim ciljem: bezuvjetni prekid vatre, razmjena zarobljenika i otvaranje puta za razgovor na razini šefova država.

Europski čelnici - Macron, Merz, Starmer i Tusk - su nakon pregovora zajedno sa Zelenskim nazvali američkog predsjednika Donalda Trumpa, tražeći njegovu podršku. Poruka je bila jedinstvena: svi žele mir. Svi, osim Rusije.

Rusi tražili nemoguće, ponašali se cinično

Dok su Ukrajinci tražili prestanak ubijanja, ruska delegacija je, prema brojnim diplomatskim izvorima, iznijela niz zahtjeva koji su u najmanju ruku neozbiljni, ako ne i uvredljivi. Među njima:

• da se ukrajinske snage povuku s vlastitog teritorija - konkretno iz Donjecke, Luhanske, Zaporiške i Hersonske oblasti, iako Kijev i dalje kontrolira nezanemarive dijelove tih regija
• da Ukrajina prizna Krim kao dio Rusije, što bi bilo protivno ukrajinskom ustavu 
• da SAD ne sudjeluje današnjim u pregovorima

Histerična ruska retorika

Izvori bliski pregovorima otkrili su i izjavu koja najbolje opisuje ruski pristup: "Ne želimo rat, ali spremni smo se boriti godinu, dvije, tri – koliko god treba. Sa Švedskom smo ratovali 21 godinu. Koliko ste se vi spremni boriti?", rekao je navodno Medinski ukrajinskoj strani.

 Potom je dodao: "Petra Velikog su financirali Engleska i Francuska. Švedska bi danas bila velika sila da nije bilo njih." Takva histerična retorika bila je, prema diplomatskim izvorima, uobičajena tijekom cijelog sastanka koji je trajao nešto dulje od sat vremena.

Na pitanje hoće li Rusija pristati na prekid vatre, Medinski je lakonski poručio: "Oni koji govore da prvo treba doći primirje pa onda pregovori - ne poznaju povijest. Rat i pregovori uvijek idu ruku pod ruku." U trenutku kad ukrajinska djeca ginu pod ruskim bombama, ovakve izjave zvuče kao cinično ruganje, ali i još jedna potvrda da Rusiji uopće nije stalo do mira.

Pregovori završili bez stvarnog napretka

Na kraju, jedina konkretna stavka iz Istanbula bila je dogovor o razmjeni 1000 ratnih zarobljenika sa svake strane. Iako nije nebitno, to je nešto što se u manjoj mjeri već događalo i ranije, i što ni u kojem smislu ne može biti tretirano kao značajan diplomatski pomak.

Ukrajinska strana je potvrdila da su ruski zahtjevi "nerealni" i "neprihvatljivi", a jedan izvor iz delegacije rekao je za Sky News da je Rusija Ukrajini otvoreno zaprijetila "vječnim ratom".

S druge strane, ruski mediji prenose da je delegacija bila "zadovoljna rezultatom" i da su "strane dogovorile razmjenu stavova o prekidu vatre", ali bez ikakve konkretne političke volje ili prijedloga za zaustavljanje borbi.

Rusija kupuje vrijeme, Zapad ne smije spustiti gard

Sve što je danas rečeno, uključujući i raniju rusku odbijenicu za susret Zelenskog i Putina, potvrđuje ono što je sve teže ignorirati: Moskva ne traži mir, nego pauzu. Diplomacija se koristi samo kao fasada za kupovanje vremena, dok se u isto vrijeme ruske snage gomilaju na istoku Ukrajine pred, kako već neko vrijeme upozoravaju ukrajinske obavještajne službe, novu ofenzivu.

Putin odbija i sam pristupiti pregovorima. Umjesto toga, koristi posrednike koji ponavljaju agresivne povijesne narative i odbijaju svaki oblik kompromisa. Cilj Kremlja očito nije mir, nego iscrpljivanje protivnika - vojno, diplomatski i psihološki.

U takvim okolnostima, priče o "neutralnim mirovnim posrednicima", "kompromisnim rješenjima" i "umoru od rata" u europskim krugovima djeluju kao luksuz koji si Ukrajina ne može priuštiti, a Zapad si ga ne bi smio dopustiti.