AKO STE se posljednjih mjeseci tijekom vikenda zatekli na zagrebačkom Dolcu i ugledali red ljudi između štandova - velika je šansa da su čekali na jedan od punjenih krumpira iz Spud Buda. Iza tog imena stoji 37-godišnji Zagrepčanin Hrvoje Drahotusky, kuhar po struci, zaljubljenik u dobru hranu i tvorac domaće verzije sve popularnijeg street food koncepta.

Tko je - što je točno Spud Bud?

Glavna zvijezda njegove gastro-priče je veliki pečeni krumpir, zgnječen i punjen sočnim nadjevima poput pulled porka, pulled chickena, chilli con carnea ili slatkog Heinz graha.

Spud Bud se prvi put istaknuo na zagrebačkom PLACe Marketu, gdje je brzo postao jedno od najtraženijih, ali i najinovativnijih jela. Od tada je gostovao i na splitskom Pazaru. Gdje god se pojavi, privlači pažnju i sve one željne jednostavne, konkretne, a drugačije hrane. 

 >> Ispred štanda s ovim jelom jučer se na Dolcu stvarao najveći red, probali smo ga

Probali smo i mi njegov krumpir na PLACe Marketu i pamtimo ga kao jedno od "jačih" jela koje smo ondje pojeli. Moramo napomenuti i da jedna porcija teži gotovo pola kilograma (vagali smo!), a mi smo se najeli od polovice, dok smo drugu polovicu sačuvali za večeru. Taj smo put i upoznali Hrvoja, a dok smo čekali na svoju porciju, zajedno s drugim gostima promatrali smo ga kako ih užurbano priprema.

Kasnije nam je pokazao i svoje naočale koje imaju ugrađenu kameru, pomoću kojih snima sve što radi, a potom to prenosi na društvene mreže. Unatoč vrućinama i gužvi, prštao je od energije, a prema njegovom načinu rada moglo se vidjeti koliko je spretan, ali i iskusan. Razgovarali smo s Hrvojem o tome kako je nastao Spud Bud, što ga inspirira i kakvi su mu planovi za budućnost - jer već sada intenzivno radi na otvorenju vlastitog lokala, koje planira na jesen.

1. Predstavite nam svoj specijalitet od krumpira - što je to ustvari i odakle potječe?

Originalnog je imena Jacket Potato, eng. nadimak mu je "SPUD". Potječe iz Velike Britanije i dobro je poznati streetfood specijalitet. Izdvojio bih kako se ne radi o "junk foodu". Baza je krumpir., a dodaje se sol, papar, maslac i glavna poveznica izmedu krumpira i nadjeva, mix cheddar sireva - bijeli i žuti. 

2. Kakve sve kombinacije s krumpirima radite i što sve s njima planirate?

Od izbora nadjeva imamo beans (Heinz tomato grah koji dorađujemo, a prilagodili smo ga našem podneblju), BBQ pulled pork, pulled chicken u domaće pripremljenom umaku na bazi majoneze, meda i senfa. Tu je i domaće pripremljeni chilli con carne sa chilli-majoneza preljevom. Kada otvorimo restoran bit će jos više raznih kombinacija nadjeva. Trenutno smo na 4 jer smo na Place Marketu na Dolcu samo petkom i to od 18 - 23:30. 

3. Kako je nastala ideja za Spud Bud? Jeste li imali trenutak kad ste rekli "to je to, ovo želim raditi"?

Ideja za Spud Bud došla je kada sam razmišljao o tome da bih se volio predstaviti na Adventu s nečim što još nitko kod nas nije ponudio - a da to nisu klasične hrenovke, kobasice i slično. U siječnju sam bio u Istanbulu i tamo vidio lokal koji od ogromnog krumpira radi pire, zatim izdubi sredinu, izmiksa je i dodaje razne nadjeve i sir, pa sve zajedno zapeče.

Cijeli koncept odmah mi je djelovao poznato jer sam ranije pratio čovjeka iz Engleske po imenu Spudman, koji radi nešto vrlo slično. Gledajući njegove videe, pronašao sam proizvod koji kod nas još nitko nije nudio - i tako je nastala ideja. Spudman mi je od početka bio inspiracija - i način na koji radi i ono što radi. U tom trenutku sam shvatio: to je ono što želim raditi.

4. Kada ste počeli uvježbavati pripremu svog proizvoda? I, što vi najviše volite jesti?

Pri povratku iz Istanbula prošlo je deset dana prije nego što sam krenuo s isprobavanjem i istraživanjem što mi je sve potrebno. Oko dva i pol mjeseca tražio sam najbolju sortu krumpira - a u Hrvatskoj ih ima više od 70 - kako bih pronašao onu koja mi najviše odgovara za ono što želim postići. Cilj mi je bio da krumpir iznutra bude mekan i „fluffy“, da nije vodenast i da je pun okusa.

Tada sam pronašao domaći OPG iz Međimurja i započeli smo suradnju. U međuvremenu sam pronašao i najbolje dodatke i proizvode koji su idealni za pripremu "spuda". Jedem sve! Po struci sam kuhar, tako da s isprobavanjem novih kombinacija nemam apsolutno nikakvih problema.

5. Kako gledate na domaću street food scenu, nedostaje li joj što? I što mislite da zagrebačka publika voli, a što joj fali?

Našoj street food sceni nedostaje novina. Više-manje se svi baziraju na istome. Ponekad je potrebno otići u drugu zemlju, vidjeti što oni nude i donijeti njihov street food specijalitet k nama. Zagrebačka publika? Znam samo jedno - ljudi su siti uvijek istih stvari. Istih jela koja se serviraju na pet različitih načina, a na kraju su svi ti “različiti” okusi zapravo isti.

6. Jeste li s početkom cijele ove ideje već planirali otvorenje lokala?

Ni na kraj pameti mi nije bilo otvaranje restorana. Isprva sam sve nade polagao u kućicu na Adventu i poneki festival, ali restoran je došao toliko brzo - spletom okolnosti, pravog trenutka i malo sreće. Da se nisam ni okrenuo, a on je već bio tu.

7. Što biste rekli koga ste do sada najviše oduševili - koja vam je najvjernija publika?

Iskreno, ne znam koga bih posebno izdvojio. Od djece od 12 godina do ljudi starije životne dobi - tko god je probao, ostao je oduševljen. Svi su isprva pomalo skeptični, ali jednom kad probaju, uvijek se vrate.

8. Kako se nosite s radom u žurbi i stresu? Možete li izdvojiti i neke negativne strane cijelog posla?

Najveći "problem" je logistika - jer se sve radi isti dan, od pripreme namirnica do pakiranja posuda, hrane, svih popratnih stvari, indukcije i ostatka inventara. Posebno je izazovno kada se radi na štandu - popodne sve pripremate, navečer spremate.

Sasvim je druga priča kada imate fiksnu kućicu - inventar ostaje tamo i sve je puno jednostavnije. U stresu? Nimalo. Obožavam posao koji radim, volim biti u kontaktu s ljudima i pripremati im ono što volim, ono što sam kroz svoju recepturu doveo do maksimuma. Komunikacija dok kuham mi nije problem - dapače, često snimam POV videe i tada uvijek ispadnu zanimljive teme i reakcije. 

U početku ovog posla, najteže je bilo probiti led. Bilo je raznih komentara, kritika i negativnih reakcija. No, kad se daš u posao 110%, nebo ti je granica - samo radiš ono što znaš najbolje. Negativne komentare naučiš ignorirati, jer znaš što radiš i siguran si u to.

9. Rekli ste da vam je uzor popularni Spudman - kako ste s njim stupili u kontakt i na kraju razvili odnos? Kakva vam je bila suradnja s njim, je li vam dao kakve savjete?

Spudmana sam upoznao preko TikToka, gdje svakodnevno prenosi pripremu hrane uživo. Bio sam uporan u javljanju i nakon nekog vremena poslao mi je broj mobitela. Odlučio sam ga posjetiti u Velikoj Britaniji kako bih iz prve ruke vidio kako radi, što koristi i kako sve to funkcionira. Tamo sam otišao s bratom Tomislavom, koji je svakodnevno uz mene u poslu, i prijateljem Tinom koji nas prati kroz foto i video sadržaj.

Spudman me primio otvoreno i prijateljski - radio sam s njim cijeli dan na njegovom food trucku, ručali smo s njegovom obitelji i razgovarali o svemu. Bio je iznimno susretljiv i podijelio mi je vrijedne savjete za dalje. Kad sam ga pozvao da bude počasni gost na otvorenju mog restorana u Hrvatskoj, bez razmišljanja je pristao.

Na otvorenje Spud Buda 8. rujna dolaze Spudman (Ben), njegov sin Dylan i prijatelj MrSpud, koji se također bavi istim poslom u Velikoj Britaniji.

10. Spremate se za otvorenje lokala - koliko je izazovno bilo pronaći lokaciju u centru Zagreba? Što sve planirate, kakav će biti lokal i gdje vidite sebe u budućnosti?

Pronaći lokaciju u centru Zagreba zapravo nije bilo teško - sve se poklopilo u pravom trenutku. Jedan je restoran upravo izlazio iz prostora, brzo sam kontaktirao vlasnika i odmah smo ušli unutra.

Ponuda ostaje ista kao i na štandu - Cheese & Beans, BBQ pulled pork, Pulled chicken i Chilli con carne, uz planove za širenje jelovnika s desertima i tjednim specijalitetima, posebno petkom. U lokalu će biti visoka mjesta za sjedenje, četiri stola na vanjskom dijelu, a kasnije i terasa u Bogovićevoj.

Ne radim sam - na izdavanju jela pomaže mi nećakinja Leona, brat Tomislav brine o logistici i nabavi, a kum Ivan o grijanju jela. Sve je preraslo u pravi obiteljski posao. Plan je prvo stabilno pokrenuti lokal u Zagrebu, a zatim sa Spud Budom nastupati i po festivalima diljem Hrvatske. Sebe vidim u ovom poslu svaki dan.