NA TRŽNICI još uvijek vlada romantična ideja "domaćeg“. Ljudi vole vjerovati da kupuju rajčicu koju je baka ubrala ujutro, krumpir koji je netko iskopao prije dva dana ili jaja iz kokošinjca također jutros pokupljena. Ali stvarnost je često drugačija - i sve više "domaćih“ proizvoda zapravo dolazi s veletržnice, iz uvoza, ili iz plastenika s drugog kraja Hrvatske (ili svijeta).

Prodavači to znaju, pa se sve češće igraju na kartu povjerenja: kažu da je "iz vrta“, "od susjede“, "iz mjesta pokraj Ivanića“ - no to se ne može provjeriti. A ako ne znate na što obratiti pažnju, lako je platiti puno više za nešto što je, realno, isto što biste kupili u supermarketu - samo bez deklaracije i kontrole.

Zato evo nekoliko konkretnih znakova koji vam mogu pomoći da razlikujete pravu domaću robu od one koja to samo glumi.

Ako sve izgleda previše savršeno - vjerojatno nije iz vrta 

Ako rajčica izgleda kao da je kopirana i zalijepljena 30 puta - isti oblik, ista veličina, nijedna točkica, nijedna pukotina - to je jako dobar znak da nije domaće, već industrijski uzgojeno, najvjerojatnije u plasteniku, ili iz veleprodaje.

Prava domaća roba ima dušu - ali i mane. Rajčica zna biti neravna, paprika malo upletena, krumpir još ima ostatke zemlje. Ako sve izgleda kao iz kataloga, budite sumnjičavi. Poljska rajčica i rajčica iz vrta se ne ponašaju isto - i ne izgledaju isto.

Osobito oprezno gledajte prve proizvode sezone: ako vidite domaće jagode u travnju ili domaće breskve u svibnju, nešto tu ne štima.

Prodavač ne zna detalje o robi

Pravi mali proizvođači obično znaju točno odakle im je roba, kada su je ubrali, što je dobro rodilo, što nije. Često vam i sami kažu više nego što pitate. Ako ih pitate:

• Kad je ovo ubrano?
• Koju sortu rajčice imate?
• Odakle je ovo točno?

…i dobijete odgovore poput "Ma to je sve naše domaće“, "Od susjeda, imam ja toga“, „Pa negdje kod Bjelovara“ - vjerojatno ne znaju jer to nije njihovo.

S druge strane, ako vam netko kaže da je ovo šljiva sorte „Stanley“, a rajčice volovsko srce su ove godine slabije rodile zbog kiše, tu već ima kredibiliteta. Nisu svi koji ne znaju detalje prevaranti - ali znanje o proizvodu je često najbolji pokazatelj da dolazi iz stvarne, male proizvodnje.

Usporedite više štandova - svi imaju isto?

Ako pola tržnice ima identičan paradajz, iste kajsije i jednako složene tikvice - velika je šansa da je roba stigla s iste palete, iz istog skladišta. Domaći proizvođači nemaju količine da svaki dan izbacuju istu robu, u istoj formi i pakiranju.

Domaći proizvod često varira iz dana u dan - jedan dan ima salatu, drugi dan nema. Jedan dan su tikvice ogromne, drugi dan ih nema jer nije stigao brati. Ako prodavač svaki dan ima isto, sve izgleda jednako i stalno ima "friško“ - to nije baš tipično za obiteljsko gospodarstvo.