IRANSKI napadi na Katar doveli su do obustave proizvodnje ukapljenog prirodnog plina (UPP) i značajnih poremećaja u brodskom prometu kroz Hormuški tjesnac, što je izazvalo zabrinutost na europskim energetskim tržištima. Iako Europska komisija tvrdi da nema neposredne opasnosti od nestašice plina, cijene na nizozemskoj TTF burzi, ključnoj referentnoj točki za Europu, posljednjih su dana porasle.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Situacija budi sjećanja na energetski šok iz 2022. nakon ruske invazije na Ukrajinu, no događa se u kontekstu znatno veće diversifikacije opskrbe, piše Euronews. Katarski ministar energetike Saad al-Kaabi izjavio je za Financial Times da bi rat na Bliskom istoku mogao "urušiti svjetska gospodarstva", utječući na rast i povećavajući račune za energiju.

Naglasio je da bi Kataru, čak i uz trenutačni prekid sukoba, trebali "tjedni do mjeseci" za normalizaciju isporuka nakon zatvaranja izvoznog kompleksa Ras Laffan, pogođenog iranskim bespilotnim letjelicama. S razinom popunjenosti skladišta plina u EU od oko 30%, blok ulazi u ključno razdoblje za obnavljanje zaliha prije sljedeće zime.

Neke članice EU posebno izložene

Europska komisija u srijedu je sazvala hitne koordinacijske sastanke i poručila da isporuke američkog UPP-a, koje sada čine većinu uvoza, zajedno s norveškim plinom iz plinovoda, za sada održavaju opskrbu stabilnom.

Povjerenik EU za energetiku Dan Jørgensen također je istaknuo važnost povećanih isporuka iz Azerbajdžana putem Južnog plinskog koridora. Međutim, neke su zemlje Unije posebno izložene poremećajima, bilo zbog toga što su veliki uvoznici UPP-a, uvelike ovise o katarskim isporukama ili imaju neuobičajeno niske rezerve.

Italija i Belgija pod najvećim pritiskom

Prema podacima briselskog think-tanka Bruegel, EU je 2025. godine uvezla više od 140 milijardi kubičnih metara UPP-a. Najveći dobavljač bile su Sjedinjene Američke Države s gotovo 58% udjela u ukupnom uvozu, koji se utrostručio od 2021. do 2025. godine.

Najveći uvoznici UPP-a u EU su Francuska, Španjolska, Italija, Nizozemska i Belgija. Od tih pet zemalja, Italija i Belgija suočavaju se s najvećim rizikom zbog svoje ovisnosti o katarskom plinu. Prema analitičkoj platformi Kpler, Katar je prošle godine činio oko 30% talijanskog i 8% belgijskog uvoza UPP-a.

Za razliku od njih, Francuska i Španjolska imaju bolji pristup drugim dobavljačima, poput Norveške. Iako Poljska nije među pet najvećih uvoznika, 17% njezina uvoza plina 2025. godine stiglo je iz Katara, što je stavlja pred sličan izazov.

Belgija bi se mogla suočiti s dodatnim problemom zbog niske razine rezervi, jer su joj skladišta plina popunjena oko 25,5%, što je ispod prosjeka EU od 30%. Italija i Poljska, iako također izložene, imaju relativno više zalihe, na 47%, odnosno 50%.

Baird Langenbrunner, analitičar u Global Energy Monitoru, upozorio je da bi zatvaranje katarskog postrojenja Ras Laffan moglo imati značajan utjecaj na tržište, napominjući da postoji malo neposrednih zamjena za te količine.

Portugal i Španjolska

S druge strane, neke članice EU čine se mnogo bolje zaštićenima od trenutačnih poremećaja. Posebno se ističe Portugal, koji od 2020. nije nabavljao plin s Bliskog istoka. Njegovi glavni dobavljači 2025. godine bili su Nigerija i SAD, čije su rute opskrbe sigurne i udaljene od Hormuškog tjesnaca.

Zemlja također održava iznimno visoku razinu popunjenosti skladišta od preko 76%. Španjolska također ima koristi od diversificiranih izvora, a rezerve su joj na oko 56%, što je stavlja u ugodan položaj. Ove razlike unutar bloka pokazuju kako nacionalne energetske strategije primijenjene od 2022. sada rezultiraju vrlo različitim razinama ranjivosti.

Dugoročna rješenja umjesto kratkoročnih mjera

Bruxelles je signalizirao spremnost za aktiviranje mjera solidarnosti ako se situacija pogorša, uključujući koordinirano smanjenje potražnje, zajedničku nabavu UPP-a i mehanizme financijske potpore. Chris Bernkopf, izvršni direktor bečke tvrtke Podero, smatra da pravi problem nije sustav određivanja cijena, već temeljna ovisnost o plinu.

"Pravi problem nije bio, niti jest, sustav formiranja cijena; to je ovisnost o plinu koja leži u njegovoj osnovi", rekao je. Prema njemu, rješenja su "manje dramatična, ali trajnija: izgraditi više obnovljive energije potpomognute skladištenjem, pametno upravljati potražnjom i koristiti digitalne alate za koordinaciju kućanskih uređaja poput toplinskih pumpi i električnih vozila kako bi se smanjio pritisak na mrežu".

Bernkopf tvrdi da kratkoročne mjere poput zamrzavanja cijena ne rješavaju strukturne probleme. Istinska energetska sigurnost, inzistira, postići će se samo širenjem obnovljivih izvora i smanjenjem ovisnosti o uvoznim fosilnim gorivima. Nadolazeći tjedni testirat će i nacionalnu spremnost i učinkovitost solidarnosti na razini EU u trenutku kada su geopolitički rizici ponovno došli u prvi plan.