EKONOMISTI procjenjuju da bi rastuće cijene nafte i plina mogle značajno pogurati inflaciju u eurozoni, a tržišta su već počela uračunavati rizik od povećanja kamatnih stopa tijekom 2026. godine. Nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio da se vojna kampanja protiv Irana bliži kraju, cijene nafte u ponedjeljak su doživjele jedan od najdramatičnijih dnevnih preokreta u povijesti. Ipak, olakšanje za europske potrošače još nije stiglo na benzinske crpke, piše Euronews.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Trump je u ponedjeljak navečer na tiskovnoj konferenciji izjavio da su američke i izraelske snage postigle brz napredak u vojnim operacijama protiv Irana. Naglasio je da Washington neće dopustiti poremećaje u globalnoj opskrbi energentima, uključujući i Hormuški tjesnac.

Cijene nafte

"Opskrba naftom bit će dramatično sigurnija", rekao je Trump, dodavši da bi Sjedinjene Države po potrebi mogle pratiti tankere kroz taj strateški plovni put. Na pitanje može li sukob završiti za nekoliko dana, Trump je odgovorio: "Mislim da da."

Cijena sirove nafte West Texas Intermediate (WTI), koja je u nedjelju navečer zbog straha od zatvaranja Hormuškog tjesnaca skočila na 119 dolara po barelu, do kraja trgovanja u ponedjeljak pala je ispod 90 dolara. To predstavlja promjenu od preko 30 dolara u manje od 24 sata.

Unatoč oštrom preokretu na terminskim tržištima, prijenos veleprodajnih cijena nafte na maloprodajne cijene goriva nije trenutan ni simetričan. Upravo zbog tog kašnjenja ekonomisti još nisu spremni proglasiti kraj inflatornim rizicima u eurozoni.

Cijene goriva u Europi

Prema podacima platforme Fuel, koja prati cijene goriva u stvarnom vremenu diljem Europe, benzin i dizel i dalje su skupi u nekoliko velikih europskih gradova. U Milanu litra bezolovnog benzina 95 stoji 1.89 eura, a dizela 2.10 eura.

U Parizu je benzin nešto skuplji i iznosi 1.92 eura, dok je dizel jeftiniji s cijenom od 2.06 eura. Frankfurt je najskuplji od tri grada - bezolovni 95 prodaje se za 2.12 eura po litri, a dizel za 2.19 eura.

"Najočitiji način na koji se iranski sukob odražava na rast, inflaciju i monetarnu politiku u Europi jest porast cijena energenata, s obzirom na to da je većina europskih zemalja neto uvoznik nafte i plina", naveo je prošli tjedan Sven Jari Stehn, glavni europski ekonomist Goldman Sachsa.

Prema procjeni Goldman Sachsa, porast cijena nafte od 10% dovodi do povećanja ukupne inflacije u eurozoni za 0.3%. Međutim, banka upozorava da bi nelinearni učinci mogli pojačati taj šok, osobito ako cijene plina, koje se kreću drugačijom dinamikom od cijena nafte, također ostanu visoke.

Tri moguća scenarija

Glavni europski ekonomist Bank of America, Ruben Segura-Cayuela, predstavio je tri scenarija ovisno o trajanju razdoblja visokih cijena energenata. Prema najvjerojatnijem ishodu, cijena nafte stabilizirala bi se na oko 80 dolara po barelu, a cijena plina na nizozemskom TTF čvorištu na oko 50 eura po megavatsatu tijekom otprilike dva mjeseca.

U tom bi slučaju inflacija u eurozoni kratkotrajno dosegnula vrhunac od 2.5% u ožujku i travnju, a do kasnog ljeta vratila bi se ispod 2%. Rast BDP-a iznosio bi oko 1.0% u 2026. godini, što je sporo, ali podnošljivo i vjerojatno ne bi potaknulo Europsku središnju banku (ESB) na zaoštravanje monetarne politike.

Snažniji šok, u kojem bi nafta dosegnula 100 dolara, a plin 60 eura po megavatsatu, bio bi znatno štetniji. Inflacija bi u 2026. u prosjeku iznosila 2.4%, s vrhuncem iznad 3% u drugom tromjesečju. Rast bi usporio na oko 0.8%, a povratak na ciljanu inflaciju ESB-a od 2% odgodio bi se vjerojatno za početak 2027. godine.

BDP eurozone

Treći scenarij uključuje produljeni poremećaj. Čak i ako bi se cijena nafte zadržala blizu 80 dolara, četveromjesečni energetski šok mogao bi podići godišnju inflaciju na oko 2.2%, dok bi u drugom tromjesečju u prosjeku iznosila 2.5%.

BDP eurozone usporio bi na otprilike 0.9%, uz rizik od privremenog pada gospodarske aktivnosti. Segura-Cayuela procjenjuje da bi ESB, ako cijene energenata ostanu povišene, vjerojatno morao podići kamatne stope za ukupno 50 do 75 baznih bodova, najvjerojatnije do rujna.

"Ako se cijene energenata ne normaliziraju do lipnja, ESB bi mogao podići stope", rekao je, dodavši: "Tržišta su već uračunala taj rizik."

Stari pristup više ne vrijedi

Za Michaela Saundersa, višeg ekonomskog savjetnika u Oxford Economicsu, prijetnja nije samo u razini cijena nafte, već u pitanju imaju li središnje banke još uvijek kredibilitet da apsorbiraju takav šok bez reakcije.

Nekadašnje pravilo da središnje banke mogu jednostavno ignorirati inflaciju potaknutu cijenama energenata više ne vrijedi, tvrdi Saunders. Novi pristup, kaže, nalaže suzbijanje rizika da se cjenovni šokovi preliju na šira inflacijska očekivanja.

Koristeći Globalni ekonomski model Oxford Economicsa, Saunders je procijenio da trenutne pretpostavke o cijenama energenata sugeriraju da će inflacija u eurozoni u četvrtom tromjesečju 2026. biti za 0.5 do 0.6 postotnih bodova viša od ranijih prognoza.

To je veći utjecaj nego u većini drugih velikih gospodarstava, što odražava strukturnu ovisnost Europe o uvozu energenata. Saunders dodaje da će ESB vjerojatno kratkoročno zadržati stope nepromijenjenima, ali s obzirom na to da su one već na otprilike neutralnim razinama, mogao bi se odlučiti na zaoštravanje politike ove godine ako se rast cijena energenata nastavi.

Dizanje kamatnih stopa

Financijska platforma za predviđanja Polymarket sada ukazuje na 42% vjerojatnosti da će ESB podići kamatne stope u 2026. godini. To je značajan porast u odnosu na samo 12% prije početka iranskog sukoba prije manje od dva tjedna.

Gotovo utrostručenje implicirane vjerojatnosti odražava u kojoj je mjeri tržište promijenilo procjenu budućih poteza ESB-a. Prije vojne kampanje Trumpove administracije protiv Irana, opći je konsenzus bio da slijedi smanjenje kamatnih stopa u razvijenom svijetu.

Sada, uz prijetnju da će energetska inflacija gurnuti ukupnu inflaciju u eurozoni ponovno iznad 3% u narednim mjesecima, ulagači se sve više osiguravaju od mogućnosti da će ESB umjesto toga biti prisiljen ponovno zaoštriti svoju politiku.