"ČOVJEK se trudi umanjiti utjecaj svega ovoga na psihu, ali postalo je nemoguće." Nakon šest tjedana provedenih u Zaljevu, jedan od 20.000 pomoraca zatočenih zbog iranske blokade Hormuškog tjesnaca na rubu je snaga. S krhkim primirjem na Bliskom istoku koje se već raspada, svaka nada u skoro oslobađanje je isparila, ako je ikada i bila stvarna, piše The Guardian.

"Usidreni smo, okruženi desecima krcatih tankera. Nitko se nije pomaknuo ni centimetra", rekao je član posade jednog od stotina tankera uz obalu Ujedinjenih Arapskih Emirata. Odatle imaju jasan pogled na kuvajtski tanker koji je prije manje od dva tjedna zapalila iranska raketa.

Samo nekoliko sati nakon dogovorenog primirja, nebo iznad njihovih brodova ponovno su parali tragovi presretnutih projektila. Nakon mjesec i pol dana napada dronovima i izvješća o podvodnim minama, mnogi se pomorci osjećaju nespremnima i nesposobnima za plovidbu tjesnacem - čak i da im se to naredi.

Odbijanje plovidbe i psihički slomovi

"Dao sam otkaz prije točno mjesec dana", kaže pomorac. "Rekao sam kapetanu da nisam spreman ploviti kroz tjesnac. U pitanju je sigurnost, isključivo sigurnost." Većina posade na njegovom tankeru osjeća se isto, dodaje, navodeći da oko 90 posto ljudi na brodu želi iskoristiti svoje pravo na odbijanje plovidbe.

Jedan je član posade doživio "psihički slom" i kolege ga neprestano provjeravaju. "Nimalo ne sumnjam da se ovakvi psihički slomovi zbog stresa događaju na tankerima svuda oko nas. Telefonske linije za pomoć pomorcima pokušavaju pomoći, ali od početka smo znali da to neće biti dovoljno", rekao je.

Nakon nedavnog napada na kuvajtski tanker Al-Salmi, udaljen tek nekoliko kilometara, pomorac je prvi put nazvao liniju za pomoć. "Bio sam shrvan i nisam bio siguran kako se nositi s osjećajima. Važno mi je da me drugi ne vide kako plačem. Pomoglo je, čisto da sve to izbacim iz sebe u razgovoru s nekim nepoznatim."

Međutim, savjeti i ohrabrenje na daljinu imaju ograničen učinak, smatra David Appleton iz sindikata Nautilus. "Svi daju sve od sebe da pomognu, ali ono što je tim ljudima zaista potrebno jest da ih se izvuče iz te situacije", izjavio je. "Osim mentalnog tereta koji prijetnja nasiljem ostavlja na ljude, činjenice da tamo sjede kao glineni golubovi, tu je i neizvjesnost i neznanje koliko će sve to trajati."

Od početka sukoba, sindikat Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) primio je oko 1000 upita s 300 različitih plovila. Otprilike 20 posto njih tražilo je repatrijaciju, dok su se ostali upiti odnosili na plaće ili pristup osnovnim potrepštinama.

Potraga za zamjenskim posadama

Pogoršanje mentalnog zdravlja posada ponovno je potaknulo pozive brodovlasnicima da ih zamijene pomorcima voljnim preuzeti rizik. Prema pomorskim propisima, kompanije ne mogu prisiliti pomorce da rade u opasnim zonama, ali uvijek će biti onih koji su dovoljno očajni da prihvate posao.

"Većina naših mogućih zamjena su ukrajinski pomorci; ljudi koji su daleko od kuće i troše novac po Europi jer se doma ne mogu vratiti", rekao je pomorac. Kompanije su dužne ponuditi dvostruku plaću posadi koja radi u opasnim područjima, a očekuje se da će tražiti one koji su najduže na kopnu i kojima je posao nužan. "Jedina razlika između nas i njih je izbor. Oni će barem sami donijeti odluku da dođu ovamo, bez obzira na razloge", dodao je.

Pomorci se nadaju da će njihov tanker u narednim tjednima biti odveden na sidrište kako bi nova posada mogla zamijeniti one koji ne žele ili ne mogu nastaviti. "Kapetan je pokušao neformalno nagovoriti našeg vođu palube da uvjeri posadu da ostane do luke iskrcaja, ali ovaj je to odmah odbio", kaže pomorac. "Nakon svega ovoga, nisam psihički u stanju obavljati nikakve zahtjevne zadatke. Ovo je najteža situacija u kojoj sam se ikad našao."

Ne postoji jamstvo da će se ikada vratiti na more. "Cijeli život radim na tankerima. Otići znači odbaciti sve što sam postigao. Ali ako ostanem u ovom poslu, postoji mogućnost da ću se jednog dana morati vratiti ovamo. Tu odluku moći ću donijeti tek za nekoliko mjeseci, kad budem daleko od ovog tankera. Kad budem kod kuće", zaključio je.