U DOBA moćnog Rimskog Carstva, prije više od dvije tisuće godina, tehnologija je bila stvorena da traje.

Analizirajući olupinu broda koji je potonuo u Jadranu prije otprilike 2200 godina, arheolozi otkrivaju tehnike kojima su rimski brodograditelji osiguravali da njihova plovila ostanu u upotrebi godinama nakon izgradnje.

Drevno drvo otkriva ne samo da je brod bio vješto zaštićen od prodora vode, već i da je tijekom svog vijeka bio višekratno obnavljan u različitim lukama, piše ScienceAlert.

Otkriće kod Ilovika

Olupina, nazvana Ilovik-Paržine 1, otkrivena je 2016. godine uz obalu Hrvatske, na dubini od samo četiri metra.

Kao i mnoge druge antičke olupine, s vremenom se raspala i ostala zakopana pod stijenama i sedimentom, stopivši se s morskim dnom i tako izbjegavši ranije otkrivanje.

Upravo ju je to što je bila zakopana i sačuvalo. Uobičajeni procesi raspadanja, koje uzrokuju organizmi poput mikroba i brodotočca, zahtijevaju kisik.

Budući da je bila zatrpana ispod morskog dna, olupina je bila zaštićena od dotoka kisika, što je omogućilo očuvanje barem dijela konstrukcije i tereta amfora koje je prevozila.

Tajna dugovječnosti u premazima

Kako bi drveni brodovi ostali plovni, brodograditelji su od antike do danas nanosili premaze koji sprječavaju ulazak vode i usporavaju propadanje.

Rimski prirodoslovac Plinije Stariji opisao je supstancu dobivenu struganjem brodskih premaza, zabilježivši: "zopissa je smola, natopljena slanom vodom i voskom, koja se struže s dna brodova". Iako je olupina Ilovik-Paržine 1 bila u dijelovima, drvo je bilo dovoljno dobro očuvano da su na njemu ostali tragovi premaza.

Tim predvođen arheometarkinjom Armelle Charrié-Duhaut sa Sveučilišta u Strasbourgu uzeo je uzorke kako bi otkrio koji su se sastojci koristili.

"U arheologiji se organskim materijalima za hidroizolaciju posvećuje malo pozornosti. A ipak, oni su ključni za plovidbu morima i rijekama te predstavljaju pravo svjedočanstvo o pomorskim tehnologijama prošlosti", izjavila je Charrié-Duhaut.

Što je otkrila analiza

Ispitivanja su uključivala molekularne, peludne, strukturne i statističke analize deset uzoraka premaza uzetih s olupine. Smola, odnosno ljepljivi katran dobiven zagrijavanjem borovine, poznati je sastojak koji je otkriven u svih deset uzoraka.

Međutim, u jednom od uzoraka pronađen je i pčelinji vosak, baš kao u zopissi koju je opisao Plinije, a koji se miješao sa smolom kako bi se olakšalo nanošenje.

"Proučavanjem premaza na ovom smo plovilu pronašli dvije različite vrste: jedna je načinjena od borova katrana, a druga od mješavine borova katrana i pčelinjeg voska.

Analiza peludi iz premaza omogućila nam je da utvrdimo koje su biljne vrste bile prisutne u neposrednom okruženju tijekom gradnje ili popravaka broda", pojasnila je Charrié-Duhaut.

Pelud kao dokaz popravaka

Budući da je smola ljepljiva, u njoj ostaju zarobljeni tragovi peludi iz područja gdje je proizvedena i nanesena.

Analiza peludi u svakom od uzoraka otkrila je širok raspon biljnog svijeta s obala i dolina diljem jadranske i mediteranske regije - pelud bora, hrasta, smreke, masline, bušina i porodice tratinčica, uz vrste iz močvarnih područja poput johe i jasena.

Riječ je o složenoj mješavini koju nije moguće povezati s jednom lokacijom, što upućuje na višekratno nanošenje hidroizolacijskog premaza na različitim mjestima.

"Iako se čini očitim da su brodovima na dugim plovidbama potrebni popravci, to jednostavno nije lako dokazati. Pelud se pokazao vrlo korisnim za razlikovanje pojedinih premaza u slučajevima gdje su molekularni profili bili identični", rekla je Charrié-Duhaut.

Životni put broda

To je u skladu sa statističkom analizom, koja je otkrila najmanje četiri do pet slojeva premaza. Nalazi tima upućuju na to da je brod izgrađen u Brundiziju - današnjem Brindisiju u Italiji - i tamo prvi put hidroizoliran, ali je vjerojatno ponovno premazivan u nekoliko različitih luka duž svoje rute.

"Pojedine regije diljem Jadrana imaju posebnosti koje su lokalno stanovništvo navele da razvije specifičan stil brodogradnje. Upravo ovakve studije pružaju uvid u te tradicije, koje svjedoče o stvarnom znanju i raznolikosti", dodaje Charrié-Duhaut.

Rezultati nude fascinantan uvid u život i tehnologiju rimskog doba te sofisticirane tehnike korištene za održavanje kvalitete njihovih plovila. "U kontekstu pomorske arheologije sjeveroistočnog Jadrana, primijenili smo novi interdisciplinarni pristup u istraživanju zaštitnog premaza s olupine Ilovik-Paržine 1 iz doba Rimske Republike.

Takav sveobuhvatan pristup omogućuje nam da brod sagledamo kao cjelinu, da razumijemo primijenjene tehnike, faze njegova vijeka, njegova kretanja i okoliš, što nadilazi puki opis materijala", zaključuju istraživači u studiji objavljenoj u časopisu Frontiers in Materials.