U SVIBNJU 1969. trojica američkih astronauta postala su najbrži ljudi u povijesti. Posada misije Apollo 10 tijekom povratka prema Zemlji postigla je brzinu od oko 39.897 kilometara na sat, odnosno približno 11 kilometara u sekundi. Taj rekord vrijedi i danas.

Do povijesnog trenutka došlo je 26. svibnja 1969., svega dva mjeseca prije legendarnog spuštanja Apolla 11 na Mjesec. Apollo 10 bio je zapravo generalna proba za prvo slijetanje ljudi na Mjesec. NASA je tom misijom željela provjeriti sve ključne faze leta osim samog spuštanja na površinu.

Posadu su činili Thomas Stafford, John Young i Eugene Cernan, trojica iskusnih astronauta koji su već imali iskustva u svemirskim misijama. Njihov zadatak bio je približiti se Mjesecu, testirati lunarni modul i uvježbati sve procedure koje će nekoliko tjedana kasnije omogućiti Neilu Armstrongu i Buzzu Aldrinu da naprave "mali korak za čovjeka".

Spustili su se gotovo do površine Mjeseca

Lunarni modul nazvan Snoopy odvojio se od komandnog modula Charlie Brown i spustio na oko 15 kilometara iznad površine Mjeseca. Bio je to najbliži prilazak Mjesecu prije stvarnog slijetanja Apolla 11.

Misija ipak nije prošla potpuno glatko. Tijekom manevriranja lunarni modul nakratko je izgubio kontrolu i počeo se nekontrolirano okretati. Eugene Cernan kasnije je priznao da je situacija bila vrlo ozbiljna i da su nekoliko trenutaka mislili kako bi mogli izgubiti letjelicu. Posada je ipak uspjela stabilizirati modul i nastaviti misiju.

Nakon završetka testova astronauti su krenuli natrag prema Zemlji. Upravo tada dogodio se rekordni trenutak. Kako bi ušli u Zemljinu atmosferu, morali su dosegnuti iznimno veliku brzinu, veću od bilo koje koju je čovjek ikada postigao.

Rekord koji nitko nije srušio

Pri povratku kroz atmosferu kapsula Apolla 10 kretala se gotovo 40 tisuća kilometara na sat. To je više od 32 puta brže od zvuka. Astronauti su zbog ogromnog trenja bili okruženi užarenom plazmom, a temperatura vanjskog dijela kapsule rasla je na nekoliko tisuća stupnjeva Celzija.

Iako su kasnije misije Apollo programa također dosezale ogromne brzine, nijedna nije službeno premašila rekord Apolla 10. Čak ni današnje svemirske letjelice s ljudskom posadom ne postižu takve brzine jer uglavnom lete u niskoj Zemljinoj orbiti.

Rekord Apolla 10 tako je ostao jedan od najspektakularnijih dosega svemirske utrke između SAD-a i Sovjetskog Saveza. U vrijeme kada su računala bila slabija od današnjih mobitela, ljudi su uspjeli odletjeti do Mjeseca i vratiti se brzinama koje ni više od pola stoljeća kasnije nitko nije nadmašio.

Misija koja je ostala u sjeni Apolla 11

Iako je Apollo 10 bio ključan za uspjeh prvog slijetanja na Mjesec, danas je puno manje poznat od Apolla 11. Povjesničari često ističu da bez ove "generalne probe" Armstrongova misija vjerojatno ne bi bila moguća.

Zanimljivo je i da je Eugene Cernan nekoliko godina kasnije postao posljednji čovjek koji je hodao po Mjesecu, tijekom misije Apollo 17 1972. godine. Time je sudjelovao i u završnom poglavlju ere ljudskih letova na Mjesec.

Danas, više od pola stoljeća kasnije, rekord Apolla 10 i dalje podsjeća koliko je ambiciozan bio svemirski program šezdesetih godina. Ljudi su tada prvi put ozbiljno zakoračili prema drugim svjetovima, i pritom postali najbrži putnici u povijesti čovječanstva.