VISOKE cijene nafte i plina te problemi s opskrbom energentima neće nestati preko noći unatoč nedjeljnom sporazumu o prekidu rata u Iranu i ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca. Prema procjenama energetskih stručnjaka, proći će vjerojatno mjeseci prije nego što energetske kompanije obnove poslovanje i zadovolje globalnu potražnju. Spori tempo otpreme i prerade sirove nafte, uz neizvjesnost oko sigurnog prolaska kroz tjesnac, znače da se olakšanje ne može očekivati odmah, piše Euronews.

Cijene nafte pale, ali ostaju visoke

Ipak, vijest o sporazumu odmah je u ponedjeljak ujutro srušila cijene nafte. Cijena barela Brent nafte, koja služi kao međunarodna referenca, pala je za 3.45 dolara na 83.89 dolara. Američka sirova nafta pojeftinila je za 4.03 dolara i sada stoji 80.85 dolara po barelu. Te su cijene, međutim, i dalje osjetno više od otprilike 70 dolara po barelu, koliko je nafta stajala prije izbijanja rata.

Tankeri s naftom bili su zarobljeni u Perzijskom zaljevu više od tri mjeseca, bez mogućnosti sigurnog prolaska kroz morski put kojim se prije rata transportirala otprilike petina svjetskih zaliha nafte i benzina.

Logistički i sigurnosni izazovi

"Trebat će vremena da se ljudi ponovno osjećaju sigurno i da se riješi pitanje osiguranja, a pogotovo da se osoblje vrati na teren i ponovno pokrene neka od tih postrojenja", rekao je Daniel Evans, globalni voditelj istraživanja goriva i prerade u S&P Global Energy.

Evans je pojasnio da, kako bi se cijene dodatno smanjile, prvo brodovi koji su zapeli moraju napustiti tjesnac, a zatim novi tankeri moraju doći po teret. "Da biste doveli brod, morate biti uvjereni da postoji dovoljno dug period sigurne plovidbe kako biste ga mogli uvesti, ukrcati teret i isploviti", dodao je.

Objasnio je i da se tankeri sporo kreću te su potrebni mjeseci da doplove od tjesnaca do udaljenih zemalja, isporuče sirovu naftu rafineriji na preradu i da konačni proizvod stigne na svoje odredište.

Spor oporavak proizvodnje

Dodatni je problem što su neki proizvođači na Bliskom istoku privremeno zaustavili crpljenje nafte, takozvani "shut-in", nakon što su popunili skladišne kapacitete. Ponovno pokretanje tih operacija može biti spor proces.

Zemlje poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje imaju alternativne naftovode ili rute za isporuku nafte mimo Hormuškog tjesnaca, mogle bi najbrže obnoviti proizvodnju, rekao je Alan Gelder, viši potpredsjednik za preradu, kemikalije i naftna tržišta u analitičkoj tvrtki Wood Mackenzie.

"No, u zemljama poput Iraka situacija bi mogla biti puno izazovnija jer su imale znatno veći broj zatvorenih bušotina, a njihova su polja zahtjevnija... moglo bi proći i oko godinu dana prije nego što se vrate na staro", rekao je.

Potrebno je povjerenje u trajni mir

Gelder je napomenuo i da su dugoročna ulaganja u energetski sustav, čiji se rezultati vide tek nakon više godina, stala nakon zatvaranja tjesnaca. Stoga će trebati vremena da se taj kapital ponovno aktivira.

Daniel Sternoff, viši suradnik Centra za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia, rekao je da zemlje koje su zaustavile proizvodnju neće je htjeti ponovno pokrenuti sve dok ne budu sigurne da je situacija u tjesnacu stabilna i dugoročna te da će primirje potrajati dulje od 30 ili 60 dana.

"Ne znamo što točno znači da je tjesnac 'otvoren' niti kojom će se brzinom odvijati izvlačenje zarobljenog tereta", dodao je.