UMJETNA sladila mogla bi utjecati na tijelo na neočekivane načine, a novi dokazi povezuju ih s promjenama u metabolizmu i zdravlju crijeva. Studija objavljena u časopisu Current Atherosclerosis Reports ispitala je dokaze iz randomiziranih kliničkih ispitivanja i velikih opažajnih studija kako bi procijenila kako nehranjiva sladila, uključujući umjetna i druga niskokalorična, utječu na kardiometaboličko zdravlje, piše Newsweek.

Utjecaj na inzulin i šećer u krvi

Istraživači sa Sveučilišta Tufts pregledali su 21 kliničko ispitivanje provedeno na odraslima i napravili meta-analizu nalaza. U usporedbi s neenergetskim kontrolnim tvarima poput vode ili placeba, konzumacija sladila bila je povezana s višim razinama inzulina natašte i višim HbA1c, markerom za mjerenje dugoročne kontrole šećera u krvi. Analiza je također otkrila trend pogoršanja osjetljivosti na inzulin.

"Naša je analiza značajna jer smo se, usredotočivši na neenergetske usporedne tvari, bolje izolirali izravne fiziološke učinke samih sladila, a ne kalorija koje ona zamjenjuju", izjavio je prvi autor studije Meng Wang, docent istraživač na institutu.

Ovi nalazi dovode u pitanje dugogodišnju pretpostavku da su umjetna sladila metabolički inertna, odnosno da prolaze kroz tijelo bez utjecaja na biološke procese. Nehranjiva sladila široko se koriste u proizvodima poput dijetalnih bezalkoholnih pića, žvakaćih guma bez šećera, proteinskih pločica i druge hrane koja se reklamira kao alternativa s manje šećera.

Nisu sva sladila ista

Istraživači navode kako postoji sve više dokaza da ti spojevi mogu izravno utjecati na metabolizam. Međutim, Bryan Quoc Le, znanstvenik za hranu, konzultant u prehrambenoj industriji i autor knjige "150 Food Science Questions Answered", upozorio je da se ne smiju zanemariti utvrđene koristi smanjenja unosa šećera.

"Znamo da dugotrajna i prekomjerna konzumacija šećera dovodi do brojnih kroničnih bolesti, stoga su prednosti zamjene šećera poznate i dobro utvrđene", rekao je za Newsweek.

Le je objasnio da su umjetna sladila široka kategorija koja obuhvaća i sintetičke proizvode i alternative prirodnog podrijetla poput stevije i voća monk. Naglasio je da se mnoge studije istaknute u pregledu prvenstveno bave sintetičkim sladilima visokog intenziteta kao što su aspartam, saharin i acesulfam kalij. Dodao je da je potrebno više istraživanja kako bi se razumjelo kako različita sladila utječu na tijelo u dozama koje opća populacija uobičajeno konzumira.

Le je također ukazao na rastući interes za novijim sladilima na bazi proteina koja razvija prehrambena industrija, a koja djeluju drugačije od tradicionalnih umjetnih sladila i možda nemaju iste biološke učinke.

Promjene u crijevnom mikrobiomu

Jedno od mogućih objašnjenja uključuje crijevni mikrobiom, veliku zajednicu mikroba koja živi u probavnom traktu i igra važnu ulogu u probavi, imunitetu i metaboličkom zdravlju. Umjetna i niskokalorična sladila obično prolaze kroz crijeva, gdje dolaze u izravan kontakt s tim mikroorganizmima.

Prema pregledu, dokazi iz jedne od analiziranih studija pokazali su da određena niskokalorična sladila mijenjaju i sastav i funkciju crijevnih bakterija. Istraživači su koristili detaljno profiliranje mikrobioma i eksperimente koji su uključivali prijenos mikroba s ljudi na miševe kako bi identificirali te promjene.

Hoće li se te promjene mikrobioma u konačnici pretvoriti u značajne dugoročne zdravstvene posljedice, ostaje nejasno, rekao je Le. "O tome se još uvijek raspravlja, osobito s obzirom na složenost crijevnog mikrobioma, razlike među pojedincima te različite vrste nehranjivih sladila u različitim koncentracijama tijekom vremena", dodao je.

Le je rekao da znanstvenici još uvijek pokušavaju razumjeti kako različita sladila, uključujući proizvode prirodnog podrijetla koji se konzumiraju stoljećima, mogu na različite načine utjecati na crijevni mikrobiom.

Ograničenja opažajnih studija

Autori su također pregledali opažajne studije koje prate zdravstvene ishode u velikim populacijama. One su općenito pronašle veze između konzumacije nehranjivih sladila i većeg rizika od razvoja kardiometaboličkih bolesti. Međutim, istraživači su upozorili da takve studije ne mogu dokazati uzrok i posljedicu jer su ljudi koji su već pod većim rizikom od tih stanja možda skloniji odabiru niskokaloričnih sladila.

Drugi je izazov što se sladila često proučavaju kao jedna skupina, unatoč važnim razlikama među pojedinim proizvodima. Istraživači su napomenuli da različita sladila mogu imati različite biološke učinke, što znači da neka mogu biti problematičnija od drugih. Znanstvenici kažu da je ova razlika važna jer kategorija uključuje i sintetička i prirodno dobivena sladila, koja možda ne utječu na tijelo na isti način.