U NEKIM se obiteljima recepti prenose s koljena na koljeno poput najvećeg blaga. No, uz recepte se često nasljeđuju i stari prehrambeni mitovi. Iako možda nisu toliko cijenjena, ta prastara vjerovanja, koja vjerojatno potječu od dalekih predaka, i danas imaju moć zbunjivati nas i oblikovati naše kulinarske navike. Stoga smo se obratili nutricionistima kako bismo razotkrili neke od najčešćih zabluda i odvojili činjenice od fikcije, piše Martha Stewart.

Je li konzumacija lovorovog lista smrtonosna?

Lovorov list je kulinarska biljka koja se koristi za aromatiziranje juha, variva i umaka. No, prati ga mit da može biti smrtonosan. "Lovorov list je zapravo žrtva zamjene identiteta zbog svoje nevjerojatne sličnosti s otrovnim listovima planinskog i trešnjinog lovora", objašnjava Stacey Woodson, dijetetičarka i nutricionistica.

Iako sam po sebi nije otrovan, kaže, s razlogom se vadi iz jela prije posluživanja jer tijekom kuhanja ostaje tvrd. Kruti, oštri i šiljasti listovi mogu ogrebati, probosti i nadražiti probavni trakt ako se progutaju te predstavljaju opasnost od gušenja.

Je li opasno jesti lubenicu uz alkohol?

Vjerovanje da je opasno miješati lubenicu i alkohol vjerojatno potječe iz drevnih prehrambenih teorija, poput tradicionalne kineske medicine, koja ne preporučuje miješanje "hladne" hrane poput lubenice i "vruće" poput alkohola. "Jesti lubenicu s alkoholom nije štetno. S druge strane, dobrobiti lubenice u vidu elektrolita treba staviti u pravi kontekst", kaže Meaghan Ormsby, nutricionistica. Ona pojašnjava da dvije prosječne kriške lubenice osiguravaju oko 340 mg kalija i 30 mg magnezija, što je usporedivo sa standardnom vrećicom elektrolita.

"Kao prirodni izvor, to je prilično dobro", dodaje, ali napominje da je to tek mali dio preporučenog dnevnog unosa. "Vrućina, vlaga i alkohol ubrzavaju gubitak tekućine i elektrolita - pogotovo jer alkohol potiskuje ADH, hormon koji bubrezima signalizira da zadrže vodu", kaže Ormsby, zaključujući da lubenica doprinosi samo malim dijelom elektrolita potrebnih u takvim uvjetima.

Jesu li "ženske" paprike slađe od "muških"?

Prema mitu, paprike s četiri ili pet izbočina na dnu su "ženske", slađe i imaju više sjemenki, dok su one s tri izbočine "muške". "Paprike nemaju spol kao cvjetnice - one sadrže i muške i ženske dijelove", kaže Woodson. Cvjetovi paprika, kao i rajčica i patlidžana, botanički su "savršeni", što znači da unutar istog cvijeta imaju i muške dijelove koji proizvode pelud i ženske dijelove s jajnikom.

Broj izbočina i sjemenki ovisi o sorti i uvjetima uzgoja. "Ako tražite slatkoću, posegnite za crvenom, žutom ili narančastom paprikom, jer su one duže dozrijevale na stabljici", savjetuje Woodson.

Čini li sol grah tvrdim tijekom kuhanja?

Ovaj mit, prema kojem dodavanje soli u vodu za kuhanje sprječava omekšavanje suhog graha, vjerojatno potječe od kuhara koji su pogrešno pripisivali slanoj vodi učinke kalcija i magnezija iz tvrde vode. "Kad kuhate suhi grah, morate uzeti u obzir razne čimbenike poput nadmorske visine, temperature, vrste graha i njegove starosti", kaže Shannon O’Meara, dijetetičarka.

Istraživanja pokazuju da otopina sode bikarbone ima prednost pred soli i rezultira mekšim grahom jer poboljšava učinak namakanja. S druge strane, otopina kuhinjske soli pomaže spriječiti pucanje zrna tijekom kuhanja. Za mekši, kremastiji grah, O'Meara predlaže dodavanje četvrtine žličice sode bikarbone u vodu za namakanje.

Poboljšava li mrkva doista vid u mraku?

Ovaj mit bio je varka koju je proširila britanska vlada tijekom Drugog svjetskog rata. Kako bi objasnili uspjeh Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF) u obaranju neprijatelja pri slaboj vidljivosti, a da ne otkriju tajnu radarsku tehnologiju, tvrdili su da piloti jedu puno mrkve koja im pojačava noćni vid. U stvarnosti, mrkva podržava zdravlje vida, ali vam neće poboljšati vid iznad vaše osnovne razine.

"Beta-karoten iz mrkve pretvara se u vitamin A, hranjivu tvar ključnu za proizvodnju rodopsina, pigmenta koji omogućuje vid pri slabom svjetlu", kaže Ormsby. "Ako su vaše razine vitamina A već adekvatne, jedenje više mrkve neće vam izoštriti noćni vid; time se jednostavno ispravlja eventualni nedostatak", dodaje Woodson.

Liječi li pileća juha prehladu?

Pileća juha se stoljećima hvalila zbog svojih ljekovitih svojstava, a u 12. stoljeću židovski filozof i liječnik Maimonid propisivao ju je kao lijek za respiratorne bolesti. "Pileća juha neće izliječiti vašu prehladu, ali to je jedan od onih rijetkih narodnih lijekova u čijoj tvrdnji ima puno istine", kaže Ormsby.

"Pileća juha ispunjava nekoliko važnih uvjeta: temeljac pridonosi hidrataciji, para pomaže ublažiti začepljenost, a kombinacija proteina iz piletine te vitamina i minerala iz povrća podržava imunološku funkciju." O’Meara dodaje da je povrće dobar izvor antioksidansa te da se "u pileću juhu često dodaju i kurkuma, đumbir ili češnjak, koji pomažu u smanjenju upala u tijelu."