DANA 29. listopada 1969. godine dogodilo se nešto što će zauvijek promijeniti način na koji ljudi komuniciraju, rade i dolaze do informacija. U Sjedinjenim Američkim Državama uspostavljena je prva komunikacija između dva udaljena računala putem mreže ARPANET, preteče današnjeg interneta.

Povijesni trenutak nije izgledao osobito spektakularno. Nije bilo velikih govora, televizijskih prijenosa ni svečanih ceremonija. Štoviše, prvi pokušaj slanja poruke završio je rušenjem sustava. Ipak, upravo je taj eksperiment postavio temelje tehnologije bez koje je danas teško zamisliti svakodnevni život.

Prva poruka trebala je biti jednostavna riječ

Sve se odvijalo na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA), gdje je tim istraživača pod vodstvom profesora Leonarda Kleinrocka radio na razvoju računalnih mreža.

Njihov zadatak bio je povezati računalo na UCLA-u s računalom u istraživačkom institutu Stanford Research Institute (SRI), udaljenom nekoliko stotina kilometara, u gradu Menlo Parku.

Za računalom u Los Angelesu sjedio je student i programer Charley Kline, dok je na drugoj strani veze bio programer Bill Duvall. Njihov je cilj bio jednostavan: prijaviti se na udaljeno računalo upisivanjem naredbe LOGIN.

Kline je najprije upisao slovo L. Duvall je telefonom potvrdio da ga je primio. Zatim je stiglo slovo O, koje je također uspješno preneseno.

No kada je Kline pokušao nastaviti, sustav se srušio.

Tako je prva poruka poslana preko ARPANET-a glasila samo: LO.

Iako je eksperiment završio tehničkim problemom, istraživači su već tada dokazali da dva udaljena računala mogu međusobno razmjenjivati podatke. Otprilike sat vremena poslije kvar je otklonjen i naredba LOGIN uspješno je izvršena.

Profesor Kleinrock poslije se šalio kako je prva poruka ispala gotovo proročanska. Naime, engleski izraz lo and behold koristi se kada se želi skrenuti pozornost na nešto iznenađujuće ili izvanredno.

Što je zapravo bio ARPANET?

Da bismo razumjeli važnost ovog događaja, potrebno je vratiti se u šezdesete godine prošlog stoljeća.

Računala su tada bila golemi, skupi uređaji koji su zauzimali čitave prostorije. Koristila su se uglavnom na sveučilištima, u istraživačkim institutima, velikim kompanijama i državnim institucijama.

Problem je bio u tome što su računala uglavnom radila neovisno jedno o drugome. Znanstvenici na jednom sveučilištu nisu mogli jednostavno pristupiti podacima ili računalnim resursima na drugom.

Američka Agencija za napredne istraživačke projekte (ARPA), koja je djelovala u sklopu Ministarstva obrane, financirala je razvoj mreže koja bi omogućila povezivanje udaljenih računala.

Tako je nastao ARPANET, jedan od najvažnijih prethodnika modernog interneta.

Njegova ključna inovacija bila je primjena tehnologije poznate kao paketni prijenos podataka. Umjesto da se za komunikaciju uspostavlja jedna neprekinuta veza, podaci su se dijelili u manje cjeline, odnosno pakete, koji su se mogli prenositi mrežom i ponovno sastavljati na odredištu.

Takav način prijenosa omogućio je učinkovitije korištenje komunikacijskih veza i postao jedan od temelja modernih računalnih mreža.

Od dva računala do globalne mreže

ARPANET se počeo brzo širiti. Do kraja 1969. godine povezana su četiri istraživačka središta: UCLA, Stanford Research Institute, Kalifornijsko sveučilište u Santa Barbari i Sveučilište Utah.

Tijekom sedamdesetih godina mreža je nastavila rasti, a znanstvenici su razvijali nove načine komunikacije među računalima.

Jedna od najvažnijih prekretnica dogodila se 1971. godine, kada je računalni inženjer Ray Tomlinson razvio sustav za slanje elektroničke pošte između računala povezanih mrežom. Upravo je on popularizirao korištenje znaka @ za razdvajanje korisničkog imena i naziva računala.

Sljedeći veliki korak dogodio se 1. siječnja 1983. godine, kada je ARPANET prešao na komunikacijske protokole TCP/IP. Oni su omogućili povezivanje različitih računalnih mreža u jedinstvenu cjelinu i postali tehnološki temelj današnjeg interneta.

Važno je pritom razlikovati internet od World Wide Weba. Internet je globalna infrastruktura međusobno povezanih računalnih mreža, dok je web sustav internetskih stranica i poveznica koji je Tim Berners-Lee počeo razvijati 1989. godine u CERN-u.

Tek je razvojem weba početkom devedesetih internet postao znatno pristupačniji široj javnosti.

Eksperiment koji je promijenio svijet

Kada su Charley Kline i Bill Duvall te listopadske večeri 1969. pokušali povezati dva računala, nisu mogli znati koliko će dalekosežne posljedice imati njihov eksperiment.

Teško da je itko tada mogao zamisliti društvene mreže, videopozive, internetsku trgovinu, streaming filmova ili pametne telefone koji omogućuju pristup gotovo neograničenoj količini informacija.

Danas se 29. listopada 1969. često navodi kao jedan od ključnih datuma u povijesti interneta. Ipak, nije riječ o trenutku u kojem je nastao internet u današnjem obliku, nego o važnoj prekretnici u višedesetljetnom razvoju računalnih mreža.

A sve je počelo jednim jednostavnim pokušajem prijave na udaljeno računalo, dvama uspješno prenesenim slovima i sustavom koji se odmah potom srušio.