UPREGLA se hrvatska Vlada u rješavanje "velikog navijačkog problema", najavljuju se kazne, dočekala se objava samog premijera Sanadera, koji iz Banskih dvora poručuje kako treba stati tome svemu na kraj, svi su sve loše odradili, od BBB-ovaca do zaštitarskih tvrtki, samo nogometni klubovi i nogometni savez ostaju zaštićeni od svake kritike i svake kazne. Prava crtica iz rodbinsko-kastinskog života Hrvatske.

Strašan problem baklji na terenima

Utakmice će se prekidati zbog baklji, najavljuju u Vladi, jer policijsko osiguranje stoji preko milijun kuna po utakmici, ali nitko nije najavio kako će zbog baklji na terenu nogometni klubovi biti opaljeni po džepovima. Zaštitarske tvrtke loše odrađuju svoj posao, tvrde u Vladi, pa policija jadna ne može reagirati da bi zaustavila uništavanje imovine.

To je onaj pervertirani sustav vrijednosti tako tipičan za balkanske demokrature, u kojemu se uvijek nalazi neke žrtvene jarce dok nitko od odgovornih uopće ne pada pod kritičko svjetlo. U nekom normalnom sustavu vrijednosti bi valjda klubovi bili odgovorni za loše osiguranje na utakmicama, a u Hrvatskoj su za to odgovorne zaštitarske tvrtke koje su ti klubovi zaposlili.

Barcelona, na čije utakmice obično dolazi oko sedamdeset pet tisuća ljudi, zapošljava kvalitetno osiguranje koje dobro plaća, jer bi inače snosila odgovornost, a Dinamo plaća genijalce pored kojih dvije tisuće ljudi uspije unijeti nekoliko desetaka baklji, s obzirom na to da mu je potpuno svejedno, jer nikakve posljedice ne može snositi na svom terenu.

Dinamo je odustao od generiranja novaca putem prodaje karata, jer je to jedan fundamentalno socijalistički nogometni klub, kojeg redovno sanira država, garniran onim novohrvatskim štihom krađe i reketarenja svojih igrača. Isto vrijedi i za ostale nogometne klubove u Hrvatskoj.

Klubovi će i dalje zapošljavati jednako nesposobne zaštitare, država će i dalje plaćati policiju koja će slabo rješavati ono što zaštitari propuste napraviti, a Vlada neće povući nikakav potez kojim bi natjerala klubove da preuzmu svoj dio odgovornosti. Recimo, da ih jednom zauvijek potpuno skine s državne sise pa neka prežive oni koji mogu, a ostali neka propadnu.

Štimci, Mamići, Markovići

Groteskno je da ti hrvatski nogometni klubovi, među kojima je teško odlučiti koji je sumnjiviji, korumpiraniji, besprizorniji, među kojima se praktički za svakim vuku dugački repovi pranja novaca i financijskih pronevjera, predstavljaju kao žrtve poneke skupine huligana. Još je grotesknije da se rješenje problema dogovara na sastanku čelnika Vlade i jednog Igora Štimca.

Da ne pričamo o kreaturama kao što su to Vlatko Marković i Zdravko Mamić, koje samo morate čuti da biste vidjeli kakvim karakterima cure proračunski novci. Pa sasvim je logično da je uz takve nogometne klubove, njihovo vodstvo i nogomet koji oni igraju, glavni nacionalni sport ostao zanimljiv samo onim skupinama ljudi koji su na utakmice uvijek išli samo da bi razbijali, tukli, palili. Što bi se reklo, zaslužuju jedni druge.

Samo što se problem vandalizma u hrvatskom nogometu i, ultimativno, troška koji građani plaćaju za saniranje njegove štete, neće riješiti prekidanjem utakmica, nego prestankom zaštite Štimaca, Mamića, Markovića. Ove mjere spašavanja o kojima se sad priča su obična dimna zavjesa.

Jovan Dragišić
Foto: Index