ŠTO BI se dogodilo kad bi se čovjeka koji je tek izašao iz auto škole posjelo za volan najnovijeg Ferrarija? Krš i lom. Mašina bi zaribala, a vozač se sjurio u prvu grabu. U prvi mah, nitko ne bi pitao za vozača, već bi svi brinuli što je sa skupocjenim automobilom. A zatim bi se postavilo pitanje tko je diletantu dopustio da sjedne za volan tako zahtjevnog vozila.

Nešto slično događa se s ministrom turizma Damirom Bajsom. Čovjek koji na početku mandata nije znao imenovati ni jedan hotel u Dubrovniku i priznao je da ne zna engleski, koalicijskim sporazumom postavljen je na čelo resora koji čini petinu hrvatskog BDP-a. Još bolje, takav neiskusan trebao bi taj "turistički Ferrari" u petoj brzini provesti kroz ovu sezonu. Jednom rukom i praznog rezervoara. I naravno, nitko neće na kraju mariti za lošeg ministra, već će žaliti za propalom turističkom sezonom. I pitati se tko je neznalici uopće dopustio da dođe na tako zahtjevnu dužnost.

Nitko neće "turizam", Bajs hoće

Za ministra u bilo kojem resoru obično vrijede dva pravila: mora biti politički utjecajan kako bi se nametnuo u natezanju s kolegama u Vladi ili pak vrhunski stručnjak u resoru čije se mišljenje cijeni i prijedlozi uvažavaju. Prepoznajete li neke od ovih karakteristika u Damiru Bajsu?

Naravno da ne. Čovjek je slučajno osvanuo na čelu resora koji je koalicijskim sporazumom pripao HSS-u. Prati ga glas uglađenog i pristojnog političara koji nema težinu ni u matičnoj stranci, a kamoli među HDZ-ovim grubijanima u Vladi. Od početka se govorilo da je nesposoban, a sad ga se iznenada označava kao spasitelja. Ali čak i da je najsposobniji, u ovim okolnostima bio bi osuđen na neuspjeh.

Prvo zato što HSS-ov ministar nema nikakvu težinu u Sanaderovoj Vladi. To je najbolje demonstrirao Ivan Šuker kad je Bajsov akcijski plan za turizam sa 40 skresao na samo deset stranica. I ostavio mjere koje je dobar dio javnosti ismijao. Demonstrirao je to i premijer Sanader koji je odugovlačio s prihvaćanjem tog plana, sve do trenutka kad je to njemu dogovaralo.

Pokazali su to na kraju i pregovori predsjednika HDZ-a i HSS-a, kad je odbijena ostavka ministra turizma: Sanaderu je trebao netko koga će okriviti za neuspješnu sezonu, a Friščiću netko tko će u ime stranke zadržati resor kojeg sada nitko pri zdravoj pameti ne bi prihvatio. A sve to objema strankama trebalo je u ime buduće koalicijske suradnje.

Ubitačna porcija Sanaderovih obećanja

I Bajs je ostao. Bez političke težine, bez stručnog autoriteta, s raskupusanim i zakašnjelim akcijskim planom, pred sezonom koja bi morala - ali ne može - spasiti proračun, s daljnjom političkom karijerom koja ne miriši na dobro.

Zašto nije otišao? Nije valjda zato što mu je Sanader obećao da će on pokupiti zasluge, a Vlada snositi odgovornost u slučaju neuspjeha? Pa tko bi normalan u to povjerovao? Ako je već stavio mandat na raspolaganje, bilo je logično da nešto dobije za svoj ostanak. Što je dobio? Koliko se zna, samo riječi ohrabrenja i porciju Sanaderovih obećanja. I naravno, poslovično licemjerno tapšanje po leđima prije nego što se u punoj brzini zaleti u provaliju. Ništa se suštinski nije promijenilo. Bajs se malo zaigrao, pa su ga spustili na zemlju.

Nije, međutim, problem u Bajsu. On je takav kakav je. Ne zna engleski, nije ljetovao na Jadranu, nema pojma o turizmu, politički je nerelevantan, mlitav i neprimjetan. A tko ga trpi takvog? I tko ga je uopće postavio na čelo tako zahtjevnog resora, pokazujući istodobno da ga uopće ne cijeni, ali da očekuje rezultate? I tko ga na kraju ostavlja na tom mjestu?

Vlada ne provodi ni one vlastite antirecesijske mjere, čekajući valjda neka bolja vremena, pa ne treba čuditi da i Bajsove predložene mjere svodi na puku šminku. I po tko zna koji puta: nije bitan ministar, nego onaj tko odgovara za njegov rad. Da se razumijemo: ne šef njegove stranke, već šef Vlade čiji je član.

Tko mu je kriv?

Navikli smo na takav odnos premijera i ministara u proteklih pet godina. Na nesposobnima se iživljava, nepodobnih se prigodno rješava, sposobnima (i "sposobnima") dopušta da rade što žele. U svemu tome Bajs nije iznimka. I njega će Sanader trpjeti u ime dobrih koalicijskih odnosa i vlastite superiornosti, bacati ga povremeno pod noge krvožednim medijima, a onda šutnuti čim mu postane teret.

I može mu bit. Dokle god ima posla s likovima koji, poput Bajsa, "iz moralnih razloga" stavljaju mandat na raspolaganje, pa onda nemušto objašnjavaju kako su time samo "provjeravali poziciju kod premijera" da bi onda "prihvatili njegovo odbijanje", može s njima raditi što hoće.

A konačno, i tko je Bajsu kriv? Mogao se suprotstaviti premijeru i otići dok je bilo vrijeme. I još bolje, nije ni trebao prihvatiti ponudu da sjedne za volan onoga što je izgledalo kao Ferrari, a zapravo nije bio ništa više od preparirane i precijenjene krntije. Na kraju se svodi na isto. Provalija mu ne gine.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Damjan Tadić, Igor Sambolec / Cropix