Foto: Alkesandar Dimitrijević (Cropix)

HRVATSKA je patentirala novi oblik turističke promocije. U Beogradu će govoriti da ne tučemo samo Srbe, nego i Talijane. Onda će u Rimu govoriti da ne tučemo samo Talijane, nego i Slovence. Zatim će se u Ljubljani hvaliti da ne mlatimo samo Slovence, nego i Talijane i Srbe. Pa u Pragu tvrditi kako tučemo Slovake, a u Bratislavi da to isto radimo Česima. Neka svi znaju da u Hrvatskoj nema diskriminacije. Svi turisti bit će izloženi jednakom tretmanu.

Nitko nema prednost pri batinanju

Naznake ovakvog plana za spas hrvatskog turizma izložio je ministar turizma Damir Bajs na turističkom sajmu u Beogradu. On je srpskim novinarima zainteresiranima gotovo isključivo za sigurnost gostiju iz Srbije, poručivao da "svi turisti imaju jednak tretman", na što je Zoran Ničeno, načelnik Uprave policije pri MUP-u, objasnio kako srbijanski turisti nemaju nikakav sigurnosni problem, "jer što bi onda rekli Talijani koje se i u more bacalo lanjskog ljeta".

Dakle, nisu Srbi ništa privilegirani u mržnji, niti imaju prednost pri batinanju. Svi će dobiti jednake porcije. I oni Srbi koje se demonizira po novinama, vrijeđa na ulici i demoliraju im se vozila, i Talijani koje se baca u more, i Poljaci koje se napada nasred ceste, i Slovenci koje se naganja po kampovima, pa čak i Australci koje se tuče ili, božemeprosti, ubija.

I homoseksualci su svi jednaki 

Ako može šamarčinu zaraditi i čuveni češki redatelj Jiri Menzel, i to zbog snimanja reportaže o ljepotama gostoljubive Hrvatske, zašto bi bio pošteđen Beograđanin koji već godinama ostavlja novac na nekom od dalmatinskih otoka?

U prilog tezi kako hrvatska netrpeljivost prema turistima ne poznaje granice, valja podsjetiti na ono ljeto kad je novinarka Večernjeg lista po Hvaru naganjala homoseksualce svih nacionalnosti i svih boja kože. Tu je mržnja stvarno bila univerzalna.

Najgore je bacati novac na problem

I tako, malo-pomalo, iz sezone u sezonu, hrvatska negostoljubivost stekla je status izvoznog proizvoda. Pored mora, ribe, otoka, Dubrovnika, rožate i licitara, mržnja i strah ugurale su se visoko na listi stvari koje asociraju na ljetovanje u Hrvatskoj. Ako su Srbi nekad trebali spašavati hrvatski turizam, na beogradskom sajmu postalo je očito da bi oni radije spašavali živu glavu. O novčaniku da se i ne govori.

Za zemlju koja živi od turista, teško da ima gore vijesti. Zapravo, ima jedna. A to je stav hrvatske vlasti kako je najlakše, što bi rekli Amerikanci, "bacati novac na problem". Ulupati goleme svote u promociju onoga što se, pokazalo se u Beogradu, ne može obraniti ni na običnoj press konferenciji. Novcem se boriti protiv iracionalnog osjećaja. 

Nisu bitni razmjeri nasilja, bitno je da strah postoji

Kao da nije dovoljno teško boriti se protiv konkurencije previsokim cijenama i preoskudnom ponudom, sada čelnici hrvatskog turizma moraju na inozemnim sajmovima, po diplomatskim predstavništvima i stranim medijima govoriti o mržnji usmjerenoj protiv stranih turista. I da pritom to još čine loše i neuvjerljivo.

Više nisu čak ni važni razmjeri tog nasilja. Važno je samo da je to postala tema. O tome se raspravlja, o tome novinari postavljaju pitanja, ne samo srpski, nego i talijanski, slovenski, češki... Ne samo da stranci moraju skupiti dovoljno novca i strpljenja kako bi došli na ljetovanje u Hrvatsku, sad ispada da moraju skupiti i dovoljno hrabrosti. A to je reklama protiv koje se najteže boriti.

A što bi zapravo bilo najbolje za sve uključene?

Još gore ako se protiv nje Hrvatska bori tako nedotupavim odgovorima, kao što je "ne bojte se, tučemo mi i druge". Ako se budemo oslanjali na promućurnost čelnika hrvatskog turizma, a još više na policijsku oštroumnost, možemo očekivati da idući put, na nekom od idućih sajmova, ministar i policajac plasiraju novu parolu uplašenim turistima: "Ostavite nam novac na granici i vratite se kući". Jer to je ipak najbolje za sve uključene.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje