Foto: Guliver Image / Getty Images

U OSNOVNIM i srednjim školama u Republici Hrvatskoj zaposleno je 3001 vjeroučitelj. Za njihove plaće godišnje se, prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, izdvaja oko 218 milijuna kuna.

Na plaće vjeroučitelja, dakle, otpada tri posto proračunskih sredstava koja se izdvajaju za plaće zaposlenih u osnovnim i srednjim školama.

No, stvarni trošak kojeg vjeroučitelji predstavljaju za državni proračun znatno je veći. U navedeni iznos od 218 milijuna kuna nisu naime ubrojeni prijevoz zaposlenika, te dodaci na plaću kao što su prekovremeni rad, smjenski rad i slično, jubilarne nagrade, pomoći i druge naknade. 

Koliko vjeroučitelji koštaju kada se pribroje svi ovi dodaci, u ministarstvu Željka Jovanovića nisu mogli izračunati. Za pretpostaviti je međutim da se radi o trošku od barem 300 milijuna kuna godišnje. Ilustracije radi, upravo toliko novca na godišnjoj razini Vlada RH planira prikupiti uvođenjem poreza na štednju od 1. siječnja 2015. godine.

Zapošljava ih crkva, a plaća ih država

Prema podacima MZOS-a prosječan staž vjeroučitelja s VSS-om iznosi 12 godina. Bruto plaća vjeroučitelja s 12 godina staža iznosi  7.883 kuna, dok neto iznos ovisi o tome u kojem gradu vjeroučitelj živi i koje povlastice koristi.

Iako se radi tek o prosječnim plaćama, vjeroučitelji su ipak u znatno boljem položaju od ostalih radnika u sustavu školstva. Naime, zahvaljujući famoznim ugovorima između Hrvatske i Vatikana, vjeroučitelji u školama su de facto nedodirljivi.

Iako žive od plaće koju dobivaju iz državnog proračuna, državne institucije nemaju gotovo nikakvu ingerenciju nad vjeroučiteljima. Učitelje vjeronauka zapošljava crkva, koja ih i razrješava dužnosti.

Smiju biti i ravnatelji!?

Ujedno, u vatikanskim ugovorima stoji i sljedeći članak: "Vjeroučitelji su članovi, sa svim učincima, nastavničkoga zbora u osnovnim i srednjim školama, odnosno odgojiteljskoga zbora u predškolskim ustanovama".

Drugim riječima, iako imaju poseban pravni status, vjeroučitelji imaju ista prava kao i svi ostali nastavnici, učitelji i stručni suradnici u osnovnim i srednjim školama. Pa tako mogu, ukoliko se kandidiraju, postati i ravnatelji.

"Vjeroučitelji u školama izvode nastavu vjeronauka i time obavljaju poslove radnog mjesta učitelja odnosno nastavnika. Stoga, nema zapreke da se vjeroučitelji kandidiraju za ravnatelje školskih ustanova", objašnjavaju iz Jovanovićevog ministarstva, te dodaju:

"Ugovorom sa Svetom Stolicom, ali i drugim vjerskim zajednicama, ugovaraju se  uvjeti koje treba ispunjavati osoba za obavljanje poslova vjeroučitelja, a ako osoba ispunjava uvjete za radno mjesto vjeroučitelja, ispunjava i jedan od uvjeta za ravnatelja školske ustanove".

Iz MZOS-a nismo uspjeli doznati koliko je ravnatelja u srednjim i osnovnim školama koji su po zanimanju vjeroučitelji. Jovanovićevo ministarstvo nema ni podatke o tome koliko je na plaće vjeroučitelja potrošeno u zadnjih deset godina s obzirom da, kako kažu, bivša vlast o tome nije vodila evidenciju.

Vjeronauku nije mjesto u školama

S obzirom na sve nabrojano, nužno se još jednom zapitati - je li nam vjeronauk u školama doista potreban? Odgovor na ovo pitanje smo putem upita kojeg smo poslali MZOS-u tražili i od resornog ministra Jovanovića.

"Ministar je više puta u javnosti  kazao kako osobno smatra da je vjeronauku mjesto u crkvi, a ne u školi. No, kao ministar poštivat će ugovore sa Svetom Stolicom i nema nikakvu  namjeru istiskivati vjeronauk iz škola", tvrde iz MZOS-a.