Foto: Privatne otografije, Ilustracija Index

ŠANGAJ,  jedna od Kineskih destinacija na koje svakodnevno letimo i koju sam imala prilike posjetiti, doduše samo jednom, ali dovoljno da bih se htjela vratiti tamo, barem još jednom.

Iako iskreno, ako to već nisam i prije napisala, putovanja na istok me strgaju duplo više nego ona na zapad, kada letiš satima u plus, vratiš se doma i možeš samo vegetirati. Let na povratku u Dubai traje čak i po dva sata duže nego prvi sektor. Ali taj put ekipa je bila odlična i jedan Azijski let s instant noodle juhicama koji je trajao 7 sati tamo i 9 sati natrag nije bio nikakav problem za odraditi. Zbilja, sve ovisi o ljudima s kojima radiš, ako je ekipa dobra sve je lakše i ništa te neće moći izbaciti iz takta.

'Shang' i 'hai' su dva kineska slova koja u prijevodu znače 'iznad mora'. Kina se punim imenom naziva Narodna Republika Kina i lokalna valuta je RMB renminbi čija je novčana jedinica yuan. Broj stanovnika u Šangaju se procjenjuje na 23 milijuna! Što ga čini najvećim gradom Kine i najmnogoljudnijim gradom na svijetu!

Kinezi su vrlo sposobni i pametni, što vidiš na samom početku kada se ukrcavaju na avion, ne treba im nikakva pomoć (osim možda za otvoriti i zatvoriti pretince iznad glava), znaju se snaći, brzi su, efikasni, imaju osjećaj za situaciju oko sebe i ne vole kasniti. Što je ooodlicno!

Ono što nam donosi glavobolju je činjenica da zapravo ne znaju engleski pa dok se sa svakim od njih uspiješ sporazumjeti rukama i nogama, već je vrijeme za drugi servis i opet sve iz početka. Zato uvijek pokušavamo naći nekoliko ljudi koji pričaju i kineski (mandarinski) i engleski da nam pomognu u prijevodu jer dva izvorna govornika među posadom jednostavno nisu dovoljna. Osim što vole papati noodlese, obožavaju i čaj, ali ne onaj koji mi pripremimo već uvijek nose svoj sa sobom pa je ono što traže svake 3 sekunde, OSIM juhica, i vruća voda. Oni koji pak ne nose svoj čaj sa sobom traže i piju samo vruću vodu, kipuću. Zašto? Ne da meni i mojoj znatiželji vrag mira pa pitam... Uglavnom voda je kao što svi znamo dobra za kožu, ali oni smatraju da je čaša vruće vode s eventualno par kriški limuna nakon svakog obroka puno zdravija i da pomaže kod probave. Bolje vruća nego hladna voda. Pa sad, tko želi isprobati slobodno -  ja nisam uspjela duže od dva dana, hehe.

Dok stigneš u hotel toliko si toliko mrtav da jedino kaj možeš je pojesti nešto i zaspati ko klada! S namjerom da se ujutro probudiš i ideš u razgledavanje. Cure obično nisu za razgledavanje, jer u Kini ima mali milijun takozvanih underground marketa na kojima za malo para mogu nakupovati fejk torbica, satova, odjeće i svega ostalog što ti padne na pamet, jer je sve to na kraju krajeva made in China. Samo je jedan kolega bio za akciju pa smo tako već u 7 ujutro uzeli mapu grada u ruke, skinuli neke aplikacije koje su se kasnije pokazale od velike pomoći i krenuli na metro prema gradu. U metrou se i prilično lako za snaći obzirom da ništa ne piše na engleskom, ili jako malo toga. Dan je bio siv i tmuran, kiša je non stop cmoljila i magla se spustila na grad pa smo odustali od posjete televizijskom tornju Biseru Istoka. Sam grad se nalazi na obali rijeke Huang-pu pa smo prošetali i znamenitim Bundom gdje se nalazi i jedna od replika statue metalnog bika s Wall streeta. Dizajniran je od strane istog umjetnika s par manjih razlika. Iste je veličine kao i onaj u New Yorku, ali djeluje mlade i jače sto predstavlja šangajsku brzorastuću ekonomiju i budućnost grada kao financijskog centra svijeta. Glavonje grada tražili su da bude i duplo teži od onoga na Wall street te da gleda prema gore što ponovo predstavlja energiju i snagu lokalne ekonomije. A to naravno, ne bih znala da nismo imali jednu od navedenih aplikacija.