Foto: 123rf

U POTRAZI za dobrim fitnes iskustvima pronašli smo Jenny Sugar (znakovito prezime, zar ne?koja je nedavno objavila svoju priču u kojoj otkriva kako joj je samo jedan trik konačno pomogao riješiti se mekanog trbuha. Ona nije fitnes freak niti joj je teretana drugi dom - jednostavno - svoju je aktivnost dugih 15 godina bazirala na trčanju. Iza nje je već toliko godina trčanja i toliko iskustva koje je pritom stekla da bi netko mogao reći - više od toga joj ni ne treba. Naučila je kakve čarape i tenisice nositi za trčanje, s kakvim joj je grudnjakom najlakše trčati, no nikako nije mogla shvatiti zašto nakon toliko prijeđenih kilograma i dalje ne može u potpunosti učvrstiti središnji dio svog tijela.

>>>5 razloga zašto trčanjem ne gubite kilograme<<<

Počela se čak baviti i polumaratonima, misleći da će joj više trčanja pomoći zategnuti i taj kritični dio tijela. Iza nje su dvije trudnoće i trbuh joj, unatoč čvrstoj jezgri i navici trčanja, nikako nije postajao čvrst i zategnut. Ali ne samo da nije postigla rezultate kojima se nadala - vaga je odjednom počela pokazivati veće brojke i to samo zato što je uz povećane napore kod trčanja počela osjećati veću glad i više joj je hrane trebalo da povrati energiju. U svakom slučaju, to ju je izluđivalo. Već je opasno razmišljala da promjeni svoje prehrambene navike, ali nije znala što bi točno trebala promijeniti u načinu na koji je godinama trčala. Više trčanja ili duže staze ne bi joj donijele neke rezultate jer je sve to već ranije probala. Do jednog jutra kada je jednostavno preskočila svoju turu trčanja po već dobro utabanoj stazi i umjesto toga uzela psa, odvela ga u šumu u blizini i pustila ga s uzice. Pas je potrčao kroz šumu i ona za njim, no tu definitivno nije mogla trčati kao i na stazi. Teren je bio nepredvidljiv, sa stalnim strminama i krivinama, rupama, granjem, blatom.. A trebalo je trčati za psom da joj ne pobjegne dublje u šumu.

"Nakon samo 20 minuta trčanja po šumi osjećala sam se kao da sam trčala satima. Listovi, noge, bedra, ruke, trbuh - sve je radilo na maksimumu i već sam tada osjetila tu ogromnu razliku trčanja po ravnom i trčanja po ovakvom neravnom i nepredvidljivom terenu. To vam je kao da umjesto normalne šetnje odjednom počnete plesati po cesti - plesati sa svim zahtjevnim koracima gdje nema ni monotonije ni normalnog ritma. Gdje za svaki korak morate koristiti druge mišiće. Predivno! Nakon samo dva tjedna takvog novog treninga moj je trbuh postao ravniji, primjećujem na sebi mišiće koji se prije nisu vidjeli, a što je najdivnije od svega - trčim duplo kraće nego prije. I još trčim u društvu svog Ruebena bez kojeg možda nikada ne bih ni otkrila ovaj predivan trik.", napisala je Jenny i vjerujemo, mnogima svojom pričom dala dobar materijal za razmišljanje.