TINITUS ili šum u uhu je stanje koje može značajno narušiti kvalitetu života. Iako za njega ne postoji lijek, dostupno je nekoliko metoda koje mogu ublažiti simptome i smanjiti njihov utjecaj na svakodnevicu.

Zvuk tinitusa može nalikovati na alarm za požar, zvižduk pare, šištanje zraka iz probušenog balona, kreketanje žaba ili buku mlaznog motora. Neki ga opisuju kao prodoran ton u uhu, sličan onome koji prati eksplozije u ratnim filmovima, s razlikom da nikad ne prestaje. Taj zvuk neke ljude prati od buđenja do spavanja.

Procjenjuje se da od tinitusa pati više od 740 milijuna odraslih u svijetu, a neka istraživanja pokazuju da se s njim susreće svaka deseta osoba. Dok ga neki jedva primjećuju, drugima ta fantomska buka onemogućuje normalno funkcioniranje.

Može uzrokovati nesanicu, narušiti međuljudske odnose te potaknuti depresiju i anksioznost. Težak oblik tinitusa pogađa otprilike dva posto odrasle populacije. Iako ne postoji tretman koji dokazano uklanja kronični tinitus, postoje strategije za ublažavanje simptoma i nelagode.

Uzroci tinitusa

Tinitus je zvuk bez vanjskog izvora koji se čuje u jednom ili oba uha, ili na nekom drugom mjestu u glavi. Iako se najčešće opisuje kao zujanje, može biti privremen i spontano nestati, ali i postati kroničan. Intenzitet zvuka varira od slabog brujanja do prodornog piskanja.

Psiholog Bruce Hubbard, koji i sam ima tinitus, svoj zvuk uspoređuje s detektorom dima. "Detektor dima osmišljen je da privuče pažnju i natjera ljude na bijeg. Neki od nas upravo to imaju u glavi - detektor dima koji radi 24 sata dnevno", objasnio je Hubbard za The Washington Post.

Većina osoba s tinitusom ima i određeni stupanj oštećenja sluha. Problem može započeti iznenadnim senzorineuralnim gubitkom sluha, što je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva brzu terapiju radi povećanja šansi za oporavak. Tinitus se povezuje i s gubitkom sluha uzrokovanim starenjem ili izloženošću buci, čak i kad to nije vidljivo na standardnim testovima.

Koliko tinitus utječe na svakodnevni život mjeri se Upitnikom o ometanosti tinitusom (Tinnitus Handicap Inventory) na ljestvici od blagog do katastrofalnog. Vodeća teorija o nastanku tinitusa polazi od toga da se središnji živčani sustav prilagođava smanjenom dotoku slušnih informacija povećanjem neuronske aktivnosti.

Stéphane Maison, ravnatelj Klinike za tinitus u bolnici Mass Eye and Ear, koji također ima tinitus, to pojašnjava. "Tinitus nije zvuk u vašim ušima. On je rezultat pokušaja mozga da se prilagodi nedostatku informacija koje više ne prima iz ušiju", rekao je Maison i usporedio to stanje s fantomskom boli u amputiranim udovima.

Liječničkim pregledom mogu se otkriti rjeđi, ali izlječivi uzroci, poput nakupljenog cerumena, infekcija uha, ozljeda glave, vaskularnih problema, poremećaja unutarnjeg uha, tumora ili problema s čeljusnim zglobom. Gubitak sluha i tinitus mogu uzrokovati i neki lijekovi, primjerice jaki antibiotici poput aminoglikozida i određeni citostatici.

Strategije za ublažavanje simptoma

Lijek za tinitus ne postoji, "ali radimo na tome", kaže Maison. Nekim osobama s oštećenjem sluha mogu pomoći slušna pomagala ili kohlearni implantati, kirurški ugrađeni uređaji koji izravno stimuliraju slušni živac. Oni poboljšavaju sluh i potencijalno smanjuju percepciju tinitusa.

Liječenje se često usredotočuje na promjenu percepcije i reakcije na zvuk. "Cilj nije toliko da zvuk nestane, iako bi to bilo sjajno, nego pomoći osobi da s njim suživi tako što će ga bolje razumjeti i o njemu racionalnije razmišljati", objašnjava Marc Fagelson, audiolog i profesor koji se bavi tinitusom kod veterana i sam ga ima.

Audiolozi preporučuju nekoliko terapijskih pristupa. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je vrsta razgovorne terapije koja se fokusira na prepoznavanje i promjenu negativnih obrazaca razmišljanja. Postoje najčvršći dokazi da KBT smanjuje stres povezan s tinitusom.

Terapija prihvaćanjem i posvećenošću (ACT) također je psihoterapijska metoda, ali se više usmjerava na prihvaćanje misli i promjenu odnosa prema njima. Iako se onima koji traže lijek može činiti nelogičnom, Hubbard ističe da je "prihvaćanje praktičan izbor".

Terapija privikavanja na tinitus (TRT) ima za cilj potaknuti habituaciju, proces u kojem osoba posvećuje manje pažnje zvuku i slabije na njega reagira. To se postiže edukacijom, savjetovanjem i zvučnom terapijom. Audiolozi upozoravaju da stalno praćenje i pokušaji kontrole tinitusa zapravo zadržavaju pažnju na buci i otežavaju njezino ignoriranje.

Tu je i terapija aktivnostima za tinitus (TAT) koja je usmjerena na četiri područja: misli i emocije, sluh i komunikaciju, san te koncentraciju. Tretman je individualan i može uključivati savjetovanje i zvučnu terapiju.

Tehnike usredotočene svjesnosti (mindfulness) također mogu biti korisne. Iako za akupunkturu, jogu i meditaciju nije dokazano da izravno utječu na tinitus, Maison napominje da te aktivnosti mogu smanjiti opći stres ako osobu opuštaju.

James Henry, umirovljeni istraživač tinitusa koji i sam ima taj problem, predlaže slušanje audioknjiga ili podcasta prije spavanja. Zvučne podloge poput bijelog šuma, zvukova prirode ili umirujuće glazbe mogu prikriti tinitus ili ga učiniti manje primjetnim. Tinitus se često čini glasnijim u tišini, kada nema vanjskih zvukova da ga maskiraju. Kod nekih se uz tinitus razvije i hiperakuzija, preosjetljivost na svakodnevne zvukove.

Snažan sustav podrške smanjuje osjećaj izolacije. Osobe s tinitusom često izbjegavaju društvena okupljanja jer teško prate razgovore ili im smeta buka. Fagelson ipak naglašava da je važno ostati društveno aktivan. Anksioznost i depresija mogu pogoršati doživljaj tinitusa, a vrijedi i obrnuto. Iako antidepresivi i anksiolitici ne liječe sam tinitus, mogu pomoći kod psihičkih poteškoća koje ga prate.

Fagelson dodaje da tinitus izazvan traumom može biti povezan s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP). Tinitus je najčešći invaliditet kod američkih veterana, budući da vojna služba često uključuje izloženost eksplozijama i pucnjavi. U tim slučajevima tinitus može služiti kao stalni podsjetnik na traumu.

Nove tehnologije u liječenju

Kao potencijalni tretman pojavila se bimodalna neuromodulacija, metoda koja istovremenom stimulacijom dvaju osjetilnih sustava potiče promjene u mozgu. Uređaj Lenire, koji kombinira zvuk preko slušalica s blagom električnom stimulacijom jezika, dobio je 2023. godine odobrenje američke Agencije za hranu i lijekove (FDA) za privremeno ublažavanje simptoma kod odraslih s umjerenim tinitusom. To odobrenje ne znači da uređaj liječi stanje niti da pomaže svima.

Neuroznanstvenica Susan Shore sa Sveučilišta u Michiganu razvila je sličan uređaj koji stimulira lice ili vrat uz zvukove prilagođene pacijentu, s ciljem da se promijeni abnormalna aktivnost živaca. Studije o tim uređajima još su relativno malog opsega i većinom su ih proveli sami proizvođači pa su potrebna dodatna neovisna istraživanja. 

Privikavanje i prihvaćanje

Budući da ne postoji dokazan način za potpuno uklanjanje kroničnog tinitusa, najrealniji dugoročni cilj je habituacija, ističe Henry. "Habituacija znači da većinu vremena ne obraćate pažnju na tinitus. A kada ga i primijetite, on u vama ne izaziva negativnu reakciju."

Henry kaže da se potpuno naviknuo na svoj tinitus, iako je i dalje glasan. "Mrzim ga i volio bih da ga nema. Volio bih da postoji lijek, ali mogu živjeti s tim."

Hubbard tinitus uspoređuje s procesom tugovanja nakon gubitka voljene osobe. "Moram se nekako pomiriti s tim stanjem kako bih mogao nastaviti dalje", rekao je. Savjetuje ljudima da se usredotoče na svoje vrijednosti i život kakav žele voditi, uz prihvaćanje činjenice da je borba s tinitusom iznimno teška.