APATIJA, koju karakteriziraju smanjena motivacija i ravnodušnost, čest je pratitelj stanja poput depresije i Alzheimerove bolesti. Iako pokazuje sličnosti s depresijom, apatija se smatra simptomom poremećaja raspoloženja ili neuroloških stanja, a njezino liječenje usmjereno je na osnovni uzrok, a ne na samu apatiju. Strategije poput postavljanja malih ciljeva i stvaranja rutine mogu pomoći u nošenju s ovim stanjem, piše Health.com.

Simptomi apatije

Apatija se sama po sebi ne smatra medicinskim stanjem, već simptomom određenih poremećaja raspoloženja i kognitivnih funkcija. Prema novijim kriterijima, apatija se definira kroz gubitak interesa za aktivnosti koje su osobi nekada pričinjavale zadovoljstvo, smanjenu inicijativu i općenito smanjenu motivaciju.

Uz glavne simptome, apatiju mogu pratiti i oslabljena koncentracija, smanjen libido te stalan osjećaj umora. Apatija je čest simptom kod osoba s Alzheimerovom i Parkinsonovom bolešću, a mogu je iskusiti i osobe koje pate od depresije.

Razlika između apatije i depresije

Iako je apatija čest simptom depresije, moguće ju je doživjeti i bez tog poremećaja. Razlikovanje može biti posebno izazovno kod starijih osoba jer se simptomi u toj populaciji često preklapaju.

No, postoje razlike. Istraživanja ističu drugačiji odnos prema društvenim vezama. Osobe s depresijom često i dalje vide vrijednost u prijateljstvima i obiteljskim odnosima, čak i ako nemaju motivacije za druženje. No osobe s apatijom mogu u potpunosti izgubiti interes i više ne pronalaze vrijednost u tim odnosima.

Što uzrokuje apatiju?

Apatija se javlja u otprilike 60% medicinskih stanja koja zahvaćaju moždanu koru - vanjski sloj mozga odgovoran za funkcije poput govora, misli, emocija, učenja i kontrole mišića. Može biti i rani simptom blagog kognitivnog oštećenja. Najčešće se pojavljuje kod osoba s Parkinsonovom ili Alzheimerovom bolešću, kao i kod onih s poviješću traumatske ozljede mozga ili shizofrenije.

Iako točni mehanizmi nisu u potpunosti razjašnjeni, vjeruje se da je jedan od glavnih uzroka poremećaj u sustavu dopamina. Dopamin je neurotransmiter ključan za regulaciju raspoloženja, pokreta i motivacije, kao i sustava nagrađivanja koji nas potiče na traženje zadovoljstva.

Budući da Parkinsonova bolest, traumatske ozljede mozga i shizofrenija uključuju promjene u prijenosu dopamina, to se smatra mogućim objašnjenjem. Oštećenje stanica koje proizvode dopamin ili veza između moždanih regija može nastati i kao posljedica moždanog udara ili poremećaja u opskrbi mozga krvlju.

Kako se postavlja dijagnoza?

Prije postavljanja dijagnoze apatije, liječnik će provesti cjelovitu zdravstvenu procjenu. To uključuje razgovor o vašoj motivaciji i interesu za obavljanje stvari koje su vam nekada bile važne. Cilj je isključiti druge psihijatrijske dijagnoze, poput depresije.

Da bi se dijagnosticirala apatija, simptomi moraju trajati najmanje četiri tjedna i utjecati na barem dvije od tri ključne dimenzije. To su smanjena inicijativa, koja se očituje kao manjak spontanosti i aktivnosti u usporedbi s uobičajenim; smanjen interes, koji obuhvaća gubitak zanimanja za okolinu, aktivnosti i druženja; te smanjen emocionalni odgovor, što uključuje rjeđe spontano izražavanje osjećaja, smanjenu privrženost i slabije emocionalne reakcije.

Kako se liječi apatija?

Liječenje može biti izazovno jer je apatija simptom različitih neuroloških poremećaja. Ne postoji standardizirani pristup, kao ni lijekovi odobreni specifično za apatiju. Stoga će zdravstveni djelatnik vjerojatno pokušati utvrditi i liječiti osnovni uzrok.

Liječenje tako može uključivati lijekove, fizikalnu terapiju, kognitivnu rehabilitaciju ili druge intervencije usmjerene na specifično stanje koje uzrokuje apatiju.

Druge moguće metode liječenja uključuju kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT), oblik psihoterapije usmjeren na prepoznavanje i mijenjanje negativnih obrazaca razmišljanja i ponašanja. Korisno je i postavljanje ciljeva te rješavanje problema kako bi se potaknulo ponašanje usmjereno prema cilju, koje kod apatije često izostaje.

Jedna od metoda je i repetitivna transkranijska magnetska stimulacija (rTMS), pri kojoj elektromagnetska zavojnica stimulira moždane stanice, a može se koristiti za liječenje apatije nakon moždanog udara. Važno je napomenuti da apatija obično ne reagira dobro na antidepresive, a neki od njih mogu čak i pogoršati simptome.

Kako se nositi s apatijom?

Apatija može značajno utjecati na kvalitetu života te smanjiti predanost obvezama, odnosima i brizi za zdravlje. Mnogi se suočavaju s poteškoćama u povezivanju s bliskim osobama ili uživanju u hobijima te se pitaju što se s njima događa.

Određene strategije mogu pomoći u nošenju s tim stanjem. Preporučuje se usredotočiti na male, dostižne ciljeve jer njihovo ostvarivanje postupno gradi put prema većim ciljevima, jačajući motivaciju i samopouzdanje. Stvaranje strukturirane dnevne rutine može pružiti osjećaj stabilnosti i svrhe te okvir za obavljanje aktivnosti čak i kada nedostaje motivacije.

Traženje i prihvaćanje podrške, bilo kroz grupe za podršku ili oslanjanjem na prijatelje i obitelj, također je ključno. Povezivanje s ljudima sličnih iskustava može pružiti osjećaj prihvaćenosti, praktične savjete i ublažiti osjećaj izoliranosti. Na kraju, korisno je potaknuti se na isprobavanje novih stvari kako biste se ponovno povezali s nečim što vas ispunjava.

Ako imate trajne simptome apatije, obratite se liječniku jer oni mogu biti znak nekog drugog zdravstvenog stanja koje je potrebno liječiti.