AMERIKANKA koja na TikToku objavljuje pod imenom HDHBbeachgirl privukla je pažnju videom s odmora u Dubrovniku. Nakon putovanja Italijom stigla je u Hrvatsku, gdje ju je iznenadilo ono što je primijetila na plaži.

"U Hrvatskoj smo, a prije toga bili smo u Italiji. Mi Amerikanci primijetili smo da ovdje praktički nema debelih ljudi", rekla je snimajući ljude koji se sunčaju i kupaju. Posebno ju je začudilo što, kako kaže, ljudi pritom jedu mnogo ugljikohidrata. "Tjesteninu, kruh... pa ti vidi", dodala je.

Zatim je kameru okrenula prema sebi i suprugu. "Mi smo doslovno najdeblji ljudi ovdje, a imamo i najviše odjeće na sebi", našalila se. "Očito ima nešto u načinu na koji ljudi jedu u Europi jer mi u Americi nešto radimo pogrešno. Ovdje jednostavno nema debelih ljudi", zaključila je.

Zašto Amerikanci tvrde da u Europi mršave?

Sličnom se temom nedavno bavila i kolumnistica Guardiana Arwa Mahdawi u tekstu naslovljenom "Amerikanci kažu da gube kilograme u Europi i mislim da znam zašto".

Mahdawi se osvrnula na sve češće rasprave o razlikama između američke i europske hrane. Navela je i niz nedavnih povlačenja prehrambenih proizvoda u SAD-u - od zelene salate povezane s rizikom od ciklosporijaze i smrznutih borovnica do klica lucerne zbog moguće kontaminacije salmonelom te voćnih pločica koje su mogle sadržavati komadiće stakla.

Jesu li razlog stroži europski propisi?

Jedno od čestih objašnjenja jest da Europa ima strože propise o sigurnosti hrane i dopuštenim sastojcima nego SAD. Mahdawi pritom upozorava i na brojna iskustva koja Amerikanci dijele na internetu. Neki tvrde da se nakon kruha ili tjestenine kod kuće osjećaju napuhnuto i loše, dok im iste namirnice tijekom boravka u Europi navodno ne stvaraju probleme.

Među onima koji su javno govorili o tome je i Joe Rogan. Ispričao je da mu tjestenina i kruh u SAD-u smetaju, dok ih u Italiji može jesti bez istih posljedica. Spomenuo je i teoriju Roberta F. Kennedyja Jr., prema kojoj bi dio problema mogao biti u visokoprerađenoj hrani i brašnu koje se koristi u pojedinim američkim proizvodima.

Takve priče nisu rijetkost na društvenim mrežama, a Wall Street Journal toj je pojavi posvetio tekst pod naslovom "Moja tajna dijeta je putovanje u Europu". U njemu su predstavljeni Amerikanci koji tvrde da su tijekom putovanja Europom izgubili kilograme iako nisu pazili što jedu.

Možda ipak nije stvar samo u hrani

Mahdawi, međutim, nudi puno jednostavnije objašnjenje - hodanje. Amerikanci koji posjete europske gradove često tijekom odmora naprave znatno više koraka nego u svakodnevnom životu kod kuće.

Velik dio američkih gradova i predgrađa izgrađen je tako da je automobil gotovo nužan za svakodnevni život. U mnogim područjima udaljenosti su velike, nogostupi nedostaju, a odlazak pješice do trgovine, restorana ili posla nije ni približno praktičan kao u brojnim europskim gradovima.

Autorica navodi i povijesni utjecaj automobilske industrije, koja je još 1920-ih sudjelovala u kampanjama kojima se nastojalo ograničiti slobodno kretanje pješaka po ulicama i promovirati ideju da ceste prvenstveno pripadaju automobilima.

Zato bi objašnjenje fenomena Amerikanaca koji tvrde da u Europi jedu kruh, tjesteninu i sladoled, a ipak izgube kilograme, moglo biti mnogo manje misteriozno. Na putovanjima jednostavno više hodaju, manje vremena provode u automobilima, a mijenja im se i cjelokupna dnevna rutina.