"GOTOVO sa sigurnošću mogu predvidjeti kako ću se nakon blagdanske večere osjećati uspavano, tromo i prilično natrpano. Također sam siguran kako ću do sljedećeg obroka naći mjesta za još jedan zalogaj. Kad malo razmislite o tome, čudno je da i nakon vrlo obilnog obroka zapravo možemo unijeti još hrane. Nismo li prvi put naučili lekciju?" napisao je William Park u tekstu za BBC.

Zašto smo gladni čak i nakon obilne blagdanske večere?  Razvuče li prejedanje naš želudac pa ima još mjesta za novu hranu?

Odgovor za većinu ljudi glasi - gladni ste upravo zbog unošenja veće količine hrane.

Što je uopće glad?

Ali prvo, što je točno osjećaj gladi? Ti trnci u trbuhu zbog kojih jedete rezultat su mnogih fizioloških promjena koje se događaju u tijelu.

Želudac se doista povećava kada je pun hrane. On se kontrahira dok se hrana probavlja kako bi joj pomogao da ode u crijeva. On "podrhtava" i hrana se kreće naokolo, a u trenutku kad napusti želudac, pojavljuje se fenomen "krčanja crijeva", što bi bio naš prvi znak kako smo gladni i trebamo ponovo jesti. Nakon ovog skupljanja, kako bi se hrana probavila, želudac se, pokrenut radom hormona, počinje širiti i pripremati za novu hranu.

Ipak, teorija o jedenju koje proširuje želudac nije točna. Riječ je o vrlo elastičnom organu koji se vraća svom izvornom kapacitetu od litru ili dvije. Dapače, kod većine ljudi je sličnog kapaciteta, dok visina ili težina osobe ne utječu na njegovu veličinu.

Hormoni gladi

Ono čega nismo svjesni je oslobađanje naših hormona gladi: NPY i AgRP neurona iz hipotalamusa i grelina iz želuca. Grelin se oslobađa kada je želudac prazan i potiče proizvodnju NPY-ja i AgRP-a u našem mozgu. Ova dva hormona odgovorna su za osjećaj gladi i, što je najvažnije, za osjećaj zadovoljstva.

Uobičajeno povećana je razina grelina kod vitkih osoba, dok je nešto niža kod pretilih. Za očekivati je kako će hormon koji stimulira glad biti rasprostranjeniji kod ljudi koji unose više hrane, a ta kontradikcija ukazuje na to koliko je naš endokrini sustav kompliciran.

Dok samo tri hormona reguliraju osjećaj  gladi, desetine hormona su odgovorne za osjećaj sitosti. Neki od njih, GIP i GLP-1, odgovorni su za poticanje proizvodnje inzulina kako bi se regulirao metabolizma ugljikohidrata. Nekoliko njih regulira usporavanje kretanja hrane kroz želudac, što nam daje vrijeme za probavljanje hrane. Pretilim ljudima, s niskom razinom grelina, možda baš povišena razina inzulina omogućava metaboličko probavljanje hrane bogate ugljikohidratima, time sprečavajući produciranje grelina.

Postoje dva rješenja za smanjenje gladi: CKK i PYY. U bolesnika koji imaju smanjenu želučanu veličinu razina PYY je viša, što dovodi do gubitka apetita.

Čak i kada želudac ima isti hormon koji upozorava mozak kako je prazan, glad zna biti povezana s dobom dana, pa ćemo unatoč teškom ručku biti uvečer gladni i večerati.

Više jedemo u društvu prijatelja

Često ćemo primijetiti kako naše raspoloženje utječe na naše opće stanje te ako smo lošeg raspoloženja, imamo manje samokontrole. Znanstveno je dokazano kako više jedemo kada smo u društvu prijatelja. Možda zato što nam ugodno društvo otežava koncentraciju pri kontroliranju količine unesene hrane.

Dakle, za osjećaj gladi koji se javlja ubrzo nakon obilnog obiteljskog obroka nije odgovoran prošireni želudac, već mi jer smo navikli previše jesti tijekom blagdana. 

Prema Caroline van den Akker, istraživačici na CentERdatau i nekadašnjem sveučilištu Maastricht, prejedanje nije loše samo po sebi. Za razliku od kliničke dijagnoze, gdje prejedanje znači unošenje velike količina hrane u malom vremenu i često je povezano s osjećajem krivnje i srama, prejedanje može biti jednostavno navika koju trebamo iskorijeniti.