PROUČAVANJE povijesti nije ograničeno samo na politiku i velike kulturne pokrete. Ponekad se najzanimljivije priče kriju u detaljima, poput starih recepata koji otkrivaju kako su se ukusi mijenjali kroz vrijeme. Jedan takav primjer je bizarni "sendvič s kokicama", recept iz 1909. godine koji je zahvaljujući internetu ponovno ugledao svjetlo dana, piše Food & Wine.

Za popularizaciju ovog, ali i mnogih drugih zaboravljenih recepata, zaslužan je Barry Enderwick, na društvenim mrežama poznatiji kao "Sandwiches of History". Na TikToku, Instagramu i YouTubeu prikupio je gotovo milijun pratitelja rekreirajući stotine davno zaboravljenih sendviča.

Enderwick je tako isprobao regionalne delicije poput "kanibalskog sendviča" s američkog Srednjeg zapada ili omiljenog sendviča s lukom pokojne kulinarske ikone Jamesa Bearda. Iako su oba jela, kako tvrdi, ukusnija nego što zvuče, to se ne može reći za svaki povijesni recept koji isproba.

Što je sendvič s kokicama?

Iako ga je isprobao, Enderwick ne preporučuje sendvič s kokicama, a i sam priznaje da tehnički i nije pravi sendvič jer nema gornju krišku kruha - više je riječ o otvorenom sendviču. Recept potječe iz kuharice "The Up-to-Date Sandwich Book" Eve Greene Fuller iz 1909. godine, koja sadrži čak 400 različitih recepata.

Ovaj sendvič vjerojatno nije za svakoga, no možda bi se svidio ljubiteljima konzervirane ribe. Za pripremu su vam potrebne svježe kokice, sardine, sol, prstohvat kajenskog papra, kečap, malo Worcestershire umaka, vrući tost s maslacem i parmezan.

Ako se ipak odvažite isprobati ga, postupak je sljedeći: grubo nasjeckajte kokice i sardine te ih pomiješajte u zdjeli sa soli, kajenskim paprom, Worcestershire umakom i dovoljno kečapa da poveže smjesu. Dobivenu smjesu namažite na tost, pospite naribanim parmezanom i zapecite u tosteru dok se sir ne otopi.

Što nam sendvič s kokicama govori o povijesti hrane

Iako je koncept sendviča nastao još 1762. godine, u Sjedinjenim Američkim Državama postao je popularan tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća. S rastom gradova, radnicima su trebali zasitni i pristupačni obroci, što je dovelo do eksplozije popularnosti sendviča.

U to doba, kokice su bile iznimno popularna domaća grickalica, a kečap je, zahvaljujući Henryju J. Heinzu, postao neizostavan dodatak u svakom kućanstvu. Heinz je 1876. počeo masovno proizvoditi i prodavati kečap u bocama, čineći ga dostupnim svima.

Iako ne postoji detaljna povijest sendviča s kokicama izvan spomenute kuharice, kada se uzme u obzir popularnost kokica i kečapa u to vrijeme, postaje jasnije zašto se takav recept našao među 400 drugih. Ukusi su bili drugačiji, a povijest sendviča bila je relativno kratka, s puno manje strogih pravila o tome što se smije, a što ne smije kombinirati.