RAZGOVARALI smo s Dominikom Antoljakom iz Svete Nedelje, vlasnikom OPG-a Antoljak, koji se bavi proizvodnjom bučinog ulja i prženih sjemenki raznih okusa. OPG je prije tri godine preuzeo od roditelja, koji su 2015. prvi put posadili buču golicu čisto iz znatiželje. Uopće nisu bili upućeni u sve, kažu, a do tada nikad nisu ni probali bučino ulje, no od te godine postalo im je nezaobilazni sastojak u kuhinji.

"Iz potpunog neznanja smo se zaljubili u ulje, bila je to ljubav na prvi okus", govori nam Dominik. Objasnio nam je i kako je došlo do toga da on preuzme posao.

Osim ulja, tu su sada i koštice i brašno

"Roditelji su mi to vodili par godina, no nisu imali ambicija posaditi više i pokazati široj publici koliko je bučino ulje zapravo zanimljivo, fino i zdravo. Tada nastupam ja - sve su prebacili na mene, postajem vlasnik OPG-a, počinjem saditi više, raditi više, širim ponudu", kaže.

Do tada su od proizvoda u ponudi imali jedino bučino ulje od litre i pola litre. Sada kupcima nude bučino ulje u bocama različite zapremnine, bučino brašno, ljute, slane i čokoladne bučine koštice, kao i poklon-pakete. 

"Naravno, kada su roditelji sve prebacili na mene, nisu prestali raditi i cijelo vrijeme su mi potpora i pomažu mi sa svime. Uvijek daju sve od sebe kako bi mi pomogli", rekao nam je Dominik.

Ništa se ne baca

Od buče iskoriste baš sve - koštice golice očiste, osuše te ih nose na preradu, ovisno koji proizvod žele raditi, dok "meso" buče daju susjedima za hranu za životinje jer nije namijenjeno za bučnicu.

Sve kreće u proljeće

Da bi se došlo do finalnih proizvoda, cijeli proces kreće već u proljeće prilikom sadnje. Kada se buče beru na jesen, svaka se posebno očisti tako što se iz nje vade koštice od kojih se dalje radi ulje. Do prije dvije godine to su u OPG-u Antoljak radili ručno i trebalo im je jako puno ljudi i vremena.

Tada su krenuli koristiti usisivač koji su sami izradili pa im sad za istu količinu koštica treba tek troje ljudi i višestruko manje vremena. Nakon što ih izvade, koštice idu na pranje i zatim na sušenje koje se odvija na prirodan način, na suncu.

Rade čisto i miješano ulje

Kada su koštice dovoljno suhe, nose ih na preradu u uljaru te ondje uz prženje dobivaju ili čisto ili miješano ulje, ovisi koje ljudi više traže. Razlika čistog i miješanog ulja je ta što miješanom ulju dodaju suncokretovo kako bi se koštice pržile na njemu, dok se kod čistog ulja koštice prže bez ulja. 

"Kolač" odlazi u brašno

Nakon dobivenog ulja, uvijek ostane "kolač" zbog prešanja koštica, a kad ga se usitni, dobije se bučino brašno. Znači, brašno su zapravo čiste koštice iz kojih se više nije moglo izvaditi ulje. Kako bi ulje uvijek bilo svježe, rade se količine koje planiraju prodati kroz dva do tri mjeseca.

Hit su koštice s čokoladom

"Kad god kupite ulje kod nas, uvijek će biti svježe prženo", kaže Dominik pa se osvrće i na bučine koštice raznih okusa koje imaju u ponudi:

"Bučine koštice - slane i ljute - radimo sami doma uz dodatak soli, ulja i ljute paprike. Kako bismo dobili čokoladne koštice, nosimo ih na preradu gdje ih stručne ruke pretvaraju u savršeno slatke proizvode koje svi obožavaju. Te koštice potaknule su izradu još više vrsta, boja i okusa jer smo primijetili kako su zapravo čokoladne koštice naš najprodavaniji proizvod".

Dao nam je svoj najdraži recept

Za kraj, tu je i bučino brašno, koje je sve popularnije. Dominik nam je objasnio kako ga je najbolje koristiti, to jest u kojem omjeru s nekim drugim, mekšim brašnom, s obzirom na to da je bučino samo po sebi prilično gusto i teško, otprilike kao što je slučaj i s kukuruznim.

"Bučino brašno se zapravo koristi kao i obično bijelo brašno, no u manjim količinama. Omjer glatkog pšeničnog i bučinog brašna za kruh i peciva bio bi 3:1. Dakle, u jedan kilogram pšeničnog preporučuje se dodati do 300 grama bučinog brašna", kaže Dominik koji nam je dao i svoj najdraži recept s bučinim brašnom - onaj za kiflice, a nađite ga OVDJE.