GOSTIONICA Purger u Petrinjskoj ulici jedna je od legendarnih zagrebačkih ugostiteljskih adresa - lokal koji postoji ne samo cijeli moj život nego cijeli život mojih djeda i bake. I koji su Zagrepčani starije generacije (posebno oni iz centra) znali po imenu i navici kao svoje drugo dnevno boravište.

Ovaj klasični zagrebački lokal svoju priču počeo je još davne 1932. (prije 93 godine!), kao jedan od rijetkih restorana u centru koji je preživio sve urbane i društvene promjene grada kroz više od devet desetljeća.

Galerija

>> Bila sam na ručku "Kod Pere Ustaše" - zagrebačkom restoranu koji radi preko 50 godina

>> Ručala sam u poznatoj pivnici u strogom centru Zagreba. Cijena gulaša kao u Austriji

Purger kao institucija

U toj dugoj povijesti Purger je bio više od mjesta za ručak ili večeru - bio je to društveni prostor gdje se formirala i njegovala stalna klijentela, Zagrepčani koji su znali što žele i gdje to mogu dobiti. Često se govorilo da će Purger prestati postojati onog dana kad gospodin Stankec - čovjek koji ga je godinama vodio i čiji osmijeh i pažnju pamte brojni gosti - ode u mirovinu. U ovom posjetu, saznala sam da je zaista otišao, ali - gostionica je i dalje tu. A posao sada vodi njegov rođak.

Petrinjska ulica također nije bila pošteđena izazova. Nakon potresa i dugotrajnog renoviranja ulice mnogi su lokali zatvorili vrata, a postojanje im je velikim dijelom održavala zgrada MUP-a koja je donosila vječnu cirkulaciju ljudi. No, i kad se taj dio ugasio - Purger je opstao. Ima stalnu klijentelu i to se osjeti čim uđete - ovo je jedno od onih mjesta koje stari Purgeri stvarno poznaju i koje je jednostavno "tu". S razlogom.

Ponuda i cijene

Ponuda u Purgeru ostaje vjerna klasičnoj zagrebačkoj gostioničarskoj kuhinji, s jelima kakva se danas sve rjeđe viđaju na jelovnicima u centru grada. U ponudi su juhe poput bistre goveđe juhe s domaćim rezancima, juhe od rajčice, colbert juhe, juhe od gljiva te goveđe juhe s povrćem, a cijene im se kreću od 4 do 4,70 eura. Topla predjela stoje između 5,50 i 8 eura.

Glavni fokus jelovnika su gotova jela s prilogom: teleći paprikaš s pire krumpirom za 13 eura, fileki sa slaninom 10 eura, vinski gulaš 9 eura, grah sa suhim mesom 13 eura, punjene paprike i sarma po 13 eura. Tu su i kosani odrezak s varivom za 13 eura, domaće pečenice i krvavice po 16 eura, dok se klasična kuhana teletina s pireom i povrćem te teleće pečenje nude po cijeni od 18 eura. Ista cijena vrijedi i za patku s ražnja s mlincima.

U ponudi su i skuplja, tradicionalna jela poput bakalara s krumpirom za 20 eura, kuhane janjetine s kuhanim povrćem za 38 eura te kuhanog suhog bunceka s restanim krumpirom i zeljem za 37 eura. Uz to, Purger ima i listu jela po narudžbi, s cijenama koje se uglavnom kreću od 17 do 20 eura, kao i jela s ražnja.

Ručak se jeo još dva dana

U Purger sam došla u petak, dok sam bila u prolazu centrom grada. Purger znam cijeli život i mislim da sam ga samo jednom posjetila prije dosta godina - kada je izgledao uglavnom isto kao i danas. Terasa je sada preko zime pospremljena, no u lokalu je i dalje ona ugodna, topla, domaća atmosfera. Kad sam došla bilo je nešto iza 13 sati, a restoran je bio polupopunjen. Imaju prednji prostor odmah pri ulazu, hodnik sa stolovima te zatvorenu terasu, odnosno prostor u dubini restorana, gdje je također bilo gostiju.

Mi smo sjeli u prednji dio restorana, preko puta šanka. Nekako mi je tamo najljepše, a i pogled je na ulicu. Retro namještaj, slike starog Zagreba, starinski Gaggia aparat za kavu koji dugo nisam vidjela, karirani stolnjaci na stolovima i uglađeni konobari "starog kova" - to je ta atmosfera po koju se ovdje dolazi.

Inače, posjeti gostionicama i mjestima za gablece za mene su drugačiji od vikend-odlazaka u restorane, sve traje kraće, a naručujem najjednostavnija jela, bez deserata. Tako smo se ovaj put odlučili za jela na žlicu, moj prvi izbor gdje god dođem. Jedno je bilo teleći paprikaš s pire krumpirom, a ja sam odabrala varivo s kosanim odreskom. Ovdje se radi o dnevnom varivu, a ovaj petak to je bio grah s repom.

Jela su došla u roku nekoliko minuta, a prvi komentar bio je "Bože dragi". Konobar je donio dva velika lonca, s time da je mog variva bilo duplo više od porcije telećeg paprikaša. Ova praksa s loncem u restoranima je poznata, no najčešće je to lonac u kojemu je malo više od jedne ili najviše dvije porcije.

Ali ovo - ovo je bio lonac koji je tu da nahrani četveročlanu obitelj. I da, odmah ću reći da mu je cijena 13 eura. Također, tu su bila i dva kosana odreska koja su pratila ovaj izrašni lonac. Također - naravno - popriličnih promjera.

Grah s repom - favorit

Oba variva bila su izvrsna, iako moram izdvojiti svoj grah s repom kao favorit. Ne znam je li do mene i moje novootkrivene ljubavi prema repi, ali ova me namirnica oduševljava. Grah s kupusom mi ne sjeda ovako dobro (mislim da je zbog kiselosti) - ali okus repe je specifičan, blago zemljan i s laganom slatkoćom koja mu daje "ono nešto“. Također, ovo je varivo bilo vrlo sadržajno - dominirala je repa. Kosani odrezak bio je jako ukusan i dobro začinjen, možda mrvicu preslan, ali ništa strašno.

Iako sam pojela tri tanjura (da, imam kapacitete), ostatak od pola lonca spakirali su mi za ponijeti. I to u staklenku od kisele paprike koju sam ponosno nosila gradom, kao da se vraćam od bake.

Što se telećeg paprikaša tiče, prvi komad mesa bio je jako tvrd i žilav, pa početak nije bio idealan, no ostali komadi bili su raskuhani i ukusni. Variva nisu došla vrela, što me navelo na pomisao da nisu podgrijavana samo za nas, nego da su doista nedavno kuhana.

Iako zamrzavanje gotovih porcija u restoranima smatram uobičajenom i razumljivom praksom, u konačnici mi je najvažnija kvaliteta jela - a ovdje ona nije izostala. Ručala sam ga i idući dan - i još uvijek nisam pojela sve.

Purgerovo varivo kao izazov

Mislim da bi Purger mogao napraviti neku foru s nagrađivanjem gosta koji uspije pojesti njihov lonac variva. Ja to ovaj put nisam bila, ali neuspjeh mi je samo dao motiv za treniranje vlastitih kapaciteta. Šalim se, iako i u ovoj šali ima istine (vježbat ću).

Sve u svemu, bio je ovo pravi starinski, dobar ručak kakav pamtimo iz nekih prošlih vremena. A ako ste se ikada pitali postoji li još ona uglađena zagrebačka gospoda - muškarci od osamdeset i više godina, u kaputima i sa šeširima, koji šećući puše lulu i za gablecom razgovaraju o unucima i praunucima - odgovor je potvrdan. Postoji. Sredinom dana sjede u Purgeru.