FUEGO FRESH LATIN je simpatični lokal s latino hranom na zagrebačkoj Martinovki, točnije na adresi Zelinska 7. Ne možete ga promašiti jer je najšareniji u nizu lokala (između ostalih, tamo je i Simple Green u kojem se prošli put nismo previše usrećili) nasuprot malog parka zbog kojeg nemate osjećaj da ste tek par koraka od prometne Vukovarske.

Fuego na španjolskom znači vatra, a kad smo tamo došli jesti, uvjerili smo se i kako "gori" od posla. Iako u samom lokalu nije bilo gostiju (šteta, jer popodne je ispred u hladu čak ugodno), svakih par minuta je po narudžbu dolazio novi dostavljač. Ništa iznenađujuće, jer ove vrste hrane nema na svakom uglu, zanimljiva je, relativno nova na ovom području, a ni cijene nisu pretjerane.

Ono što je isto bitno napomenuti je kako smo u Fuegu jeli i prije, nedugo nakon što se otvorio u listopadu prošle godine, i nikad nismo imali onaj osjećaj "nakrcanosti", iako je hrana konkretna, a jedan dio, poput empanada, i pržen u ulju. I dalje su najpoznatiji po tacosima, ali imaju i drugih ukusnih jela.

Tacosi su inače izvorno meksičko jelo, no oni kakve danas poznajemo - najčešće u hrskavoj tortilji, ili kako ćete čuti u mnogim kulinarskim emisijama, odnosno pročitati na blogovima, "shellu" (eng. školjka) - plod su spajanja meksičkih i američkih običaja.

Vjeruje se kako su stari Meksikanci koristili svježe napravljene, mekane i ravne kukuruzne tortilje i za nadjev stavljali ribu ili kuhane iznutrice. Bio je to osnovni obrok koji je radnicima, primjerice rudarima, davao važne hranjive tvari i energiju. Ti nekadašnji, prvi tacosi nisu sadržavali dodatke poput sira, zelene salate, kiselog vrhnja ili rajčice koji su danas u tacosima nezaobilazni.

Tacosi su u to vrijeme bili ulična hrana jer ih je bilo lako uzeti u ruku i pojesti na putu do posla, a kao prava radnička hrana bili su i jeftini. Navodno su se Amerikanci prvi put susreli s tacosima u Los Angelesu u 19. stoljeću, gdje su žene zvane "kraljice čilija" po ulici na kolicima prodavale autentičnu i jeftinu meksičku hranu.

Domaćem je stanovništvu ta hrana, uključujući i tacose, bila izrazito egzotična jer dobar dio začina nisu nikad prije probali. Ubrzo su tacosi postali meksičko-američki koncept pa im se umjesto iznutrica dodaje dugo kuhano, trgano meso, umaci i sirevi.

Kako smo već gore spomenuli, prvi su tacosi, za razliku od ovih amerikaniziranih, bili u mekanoj tortilji, a ne hrskavoj, najčešće prženoj u ulju. Takva je tortilja i u Fuegu - mekana, od plavog kukuruza što kod nas nije toliko uobičajeno, i dalje elastična tako da ništa od nadjeva ne pada van. Nadjev (nekima na žalost, drugima na sreću) nije od iznutrica, već od sporo kuhanog i sočnog mesa - imate opciju odabrati piletinu, svinjetinu ili junetinu. Sve tri su fine.

Na jelovniku smo vidjeli "papas" i pomislili na neku vrstu prženih krumpirića (zamislili smo si neku verziju salchipapasa), jer nam se baš jelo nešto vruće i hrskavo uz tacose. Ali, nažalost, ovdje se radi o običnom kuhanom krumpiru s blagim umakom na bazi vrhnja, i nije nam se svidjelo.

Empanada je, ajmo reći, južnoamerički džepić od tijesta punjen raznim nadjevima. Podrijetlo i dalje nije posve jasno, no čini se najvjerojatnijim da su se prvi put pojavile u Argentini, kod imigranata iz Španjolske. Opet se vraćamo radnicima, kojima je ovo bio vrlo primjeren obrok - davao im je energiju, mogli su ga jesti i toplog i hladnog, a zbog specifičnog oblika koji zadržava punjenje su empanadu mogli spremiti u džep i pojesti kad ogladne. Svaka regija u Argentini ima svoje posebno punjenje, a u tijesto se od masnoće najčešće stavlja(o) loj, prigodno za jednu takvu "mesnu" zemlju.

U Fuegu imaju slane (meso ili sir-kukuruz) i slatku s bananom. Nismo znali koju slanu odabrati pa smo uzeli sir-kukuruz jer nam zvuči neobičnije od one s mesom i nije nam žao. Kremasti nadjev od sira s kukuruzom u prženom tijestu je čudo. Uz to dobijete svježu salsu (rajčica, luk) i problem je jedino što smo uzeli samo jedan komad.

Punjena je bananom i poslužena s umakom od čokolade i mlijeka i jako je fina, pogotovo će vam se svidjeti ako volite deserte s bananom. Nakon tacosa i slane empanade bit će vam dovoljna i polovica ove slatke, tek da se malo zasladite.

Koliko dobro virgin (bezalkoholno) piće može biti, vjerojatno je prvo što ste pomislili. Može, a ova pina colada je odlična. Doduše, postoji opcija da postane non-virgin, koja košta dodatnih 16 kuna za shot ruma. Ali ne treba vam jer je ova kombinacija ananasa i kokosa tako dobra.

Eto, ako vam se sviđa što ste pročitali, skoknite do Fuega kad zahladi. Nama je bilo baš kul. Još recenzija restorana nađite OVDJE, a u nastavku nam recite jeste li ili još niste imali prilike jesti u Fuego Fresh Latinu.