RAŠTIKA, u hrvatskom poznata i kao rašćika, dvogodišnja je zeljasta biljka koja se kao prehrambena kultura uzgaja zbog svojih velikih, tamnozelenih listova koji se kuhaju i jedu kao lisnato povrće. Kao hrana se koristi najmanje 2000 godina, a postoje dokazi da su stari Grci uzgajali nekoliko vrsta ove biljke.

Kod nas se uglavnom uzgaja u priobalnom dijelu Hrvatske, na otocima i u Dalmatinskoj zagori, a važna je namirnica u Portugalu, sjevernoj Španjolskoj, Brazilu, Kašmiru, dijelovima Afrike i na američkom jugu. U Turskoj je poznata kao kara lahana, odnosno tamni kupus i česta je namirnica na području Crnog mora.

Na našim prostorima

U Crnoj Gori, Dalmaciji i Hercegovini raštika je tradicionalno bila jedno od osnovnih povrća. Othranila je generacije ribara, seljaka, ali i plemića, a starije generacije i danas pamte vremena u kojima ih je samo raštika spasila od gladi.

Spremala se na razne načine, kao maneštra sa suhim mesom ili kao prilog uz ribu, a posebno je popularna zimi, kada se jede s dimljenom ovčetinom, korjenastim povrćem i krumpirom.

Istočna Afrika

Raštika je na svahili jeziku poznata kao sukuma i jedno je od najčešćih povrća u istočnoj Africi. Sukuma se uglavnom, uz dodatak luka, lagano pirja na ulju dok ne omekša, a poslužuje se ili kao glavno jelo ili kao prilog uz meso ili ribu. U Kongu, Tanzaniji i Keniji tanko narezana raštika je glavni dodatak popularnom kolaču od kukuruznog brašna, poznatom kao sima ili ugali.

Jug Amerike

Raštika se u kuhinji južnog dijela SAD-a smatra osnovnom namirnicom i često se priprema u kombinaciji sa sličnim lisnatim povrćem, poput špinata i kelja u jelu koje se naziva “miješano zelje". Tradicionalno se jede na Novu godinu, zajedno s crnim ili običnim graškom i kukuruznim kruhom, kako bi se osiguralo bogatstvo u nadolazećoj godini. Južnjaci ju također kisele poput kupusa.

Ropstvo u SAD-u

Tijekom ropstva raštika je bila jedna od najčešćih biljaka koje su se uzgajale u kuhinjskim vrtovima i koristila se kao dodatak obrocima koje su robovi dobivali od vlasnika plantaža. Naširoko se koristila jer je mogla izdržati zimu, ali i podnijeti vrućinu južnjačkog ljeta.

U Sjedinjenim Američkim Državama raštika simbolizira afroameričku kulturu i identitet, a bila je uključena i u jelovnik inauguracijske večere predsjednika Baracka Obame. 

Kuhanje s raštikom

Raštiku je potrebno prije kuhanja temeljito oprati jer može sadržavati puno pijeska. Stabljike se najčešće ne konzumiraju, stoga ih je najbolje odmah ukloniti. Jednostavno preklopite listove po dužini na pola i odstranite stabljike nožem. Mnogi recepti, posebno oni tradicionalni, zahtijevaju kuhanje raštike u dosta vode i to uglavnom sa suhim mesom.

U SAD-u se raštika često jede uz puretinu i to pirjana, kuhana na pari ili blanširana. Amerikanci vodu u kojoj se kuhala raštika smatraju ljekovitom, a konzumiraju je tako što u nju umaču kukuruzni kruh. Recept za domaće varivo od raštike možete pronaći OVDJE.