Sve o grahoricama i jako dobri recepti koji će vas oduševiti, bez pretjerivanja
GRAHORICE ili mahunarke čine šarolik svijet jestivih sjemenki i mahuna koje pripadaju obitelji Fabaceae. Zauzimaju posebno mjesto u našoj prehrani i ekosustavu budući da su različite vrste mahunarki među prvim biljkama koje su ljudi počeli uzgajati u Starom i Novom svijetu.
Osim što obiluju hranjivim sastojcima poput ugljikohidrata, bjelančevina, masti, vitamina i minerala, grahorice se koriste i u proizvodnji, naprimjer za tekstilna vlakna, industrijska ulja, biogoriva i gnojiva. Soja, danas najraširenija kultura grahorica, posebno se ističe raznolikosti primjene.
Posljednjih godina konzumacija grahorica doživljava procvat, osobito u Indiji, gdje je vegetarijanstvo uobičajen način života, te u razvijenim zapadnim zemljama, gdje se sve više ljudi okreće zdravijoj prehrani.
Stari i Novi svijet
Povijest uzgoja grahorica u Starom svijetu započela je na tlu Bliskog istoka prije približno 10.000 godina. Uz grašak i slanutak, među prvima su se uzgajali bob i leća. Soja je uzgajana vrlo rano u Kini, a među ostale značajne grahorice Starog svijeta spadaju azuki grah, golublji grašak, krilati grah, guar grah te neke manje poznate vrste.
S druge strane Atlantika, grah se u Novom svijetu počeo uzgajati na oba kontinenta prije otprilike 7000 godina. Obični grah predstavlja najvažniju vrstu graha koja dolazi iz Novog svijeta, dok ostale vrste uključuju lima grah, mnogocvjetni, oštrolisni i indijanski crveni grah.
Bob
Kroz povijest bob je imao važnu ulogu u prehrani različitih kultura, a danas je Kina njegov najveći svjetski proizvođač. Bio je važan usjev kroz antičko i srednjovjekovno doba, ali je u novije vrijeme izgubio na važnosti te se uglavnom uzgaja za stočnu hranu.
Sa samo 100 grama boba možete zadovoljiti sve dnevne potrebe organizma za vlaknima, kao i opskrbiti tijelo željezom, magnezijem, manganom, fosforom i vitaminima B skupine.
Može se kuhati svjež ili sušen, a često se koristi u juhama, varivima i salatama. Odličan je u kombinaciji sa žitaricama i lisnatim povrćem, koji će dodatno poboljšati nutritivnu vrijednost vašeg obroka.
>> Recept: Krem juha od krumpira i boba
>> Recept: Quiche kralja Charlesa
>> Recept: Pirjani bob s češnjakom
Grašak
Grašak je jedna od najstarijih biljaka koje se koriste u prehrani čovjeka. Njegovo porijeklo seže u neolitik, kada je u svom divljem obliku konzumiran u današnjoj jugoistočnoj Turskoj i sjeverozapadnom Iranu. Postoje dokazi da su ga uzgajali drevni Egipćani, Grci i Rimljani, a u antičko doba je smatran luksuznom namirnicom koja se posluživala u svečanim prigodama.
Bogat je izvor ugljikohidrata, bjelančevina i vlakana te sadrži masti i lecitin, tvari koje su važne za živčani sustav. Grašak se smatra zdravom namirnicom jer ima niski glikemijski indeks i pomaže u održavanju razine šećera u krvi. Može se koristiti u juhama i salatama ili kao prilog jelima s mesom ili ribom.
>> Recept: Junetina s graškom i noklicama
>> Recept: Tjestenina u kremastom umaku od graška i češnjaka
>> Recept: Grašak s noklicama (bez mesa)
Leća
Smatra se da leća potječe s Bliskog istoka ili područja Mediterana i da je za naše pretke bila važan izvor hrane još od prapovijesti. Najstarija je kultura mahunarki poznata čovjeku i jedna od najranijih uzgajanih biljnih kultura uopće.
Postoje mnoge varijacije koje se razlikuju po boji, od žute do crveno-narančaste, zelene, smeđe i crne, kao i veličini.
Dobar je izvor ugljikohidrata, bjelančevina i vlakana te sadrži minerale poput željeza, cinka i fosfora. Obiluje vitaminima B skupine i folnom kiselinom. Leća je vrlo zahvalna namirnica koju možemo pripremati na razne načine i odlična je kao sastojak juha, variva, salata ili namaza.
>> Recept: Juha od jogurta, pšenice, špinata i leće Nigela Slatera
>> Recept: Bolognese od zelene leće
>> Recept: Varivo od zelene leće i patlidžana Yotama Ottolenghija
>> Recept: Juha od leće i slanine
Slanutak
Slanutak je jedna od najranije kultiviranih mahunarki i važan je sastojak mediteranske i bliskoistočne kuhinje. Bogata vlaknima i vitaminima B, ova je mahunarka toliko svestrana da se čak i tekućina u kojoj je kuhana (aquafaba) koristi kao sastojak u receptima. Lišće se priprema kao i špinat, a klice su bogate proteinima i uglavnom se koriste u salatama.
Za prehranu, pogotovo na Zapadu, najčešće se koristi sjeme, koje se nedozrelo vadi iz mahuna i priprema kao mladi grah ili grašak, a može se i samljeti u brašno i koristiti za izradu peciva ili pomiješano sa pšeničnim brašnom za izradu kruha.
>> Recept: Slanutak s paprikom
>> Recept: Grickalice od slanutka
>> Recept: Juha od crvene leće i slanutka
Soja
Soja je mahunarka visoke hranjive vrijednosti. Postoji preko 2500 sorti soje, a razlikuju se po obliku zrna, boji, okusu i hranjivim svojstvima. Porijeklom je iz istočne Azije, ali se danas uzgaja diljem svijeta u raznim klimatskim uvjetima. Postoje dokazi da se u Kini u prehrambene svrhe počela uzgajati prije više od 5000 godina.
Danas se različiti proizvodi od ove mahunarke koriste za ljudsku prehranu, stočnu hranu, kao i u razne neprehrambene potrošačke i industrijske svrhe. U prehrani se rjeđe koristi u zrnu, a češće u obliku prerađevina kao što su miso pasta, sojini umaci, tofu i tempeh. Soja u zrnu se prodaje svježa, smrznuta, konzervirana i sušena, a može se kuhati i jesti slično kao i druge vrste graha.
Azuki grah
Azuki grah je vrlo popularna i zdrava mahunarka koja se zbog svojih hranjivih malih sjemenki (promjera oko 5 mm) naširoko uzgaja u istočnoj Aziji. Arheolozi procjenjuju da je prvi put kultiviran oko 3000. godine prije nove ere.
Općeprihvaćeni naziv vrste je posuđen iz japanskog jezika (azuki), dok se u Kini, gdje se najviše uzgaja, naziva crveni grah (odnosno hongdu i chidu).
Zreli plodovi su obično crvene boje, ali postoje i sorte s bijelim, crnim, sivim i drugim nijansama. Ukusan je u slanim jelima poput juha, variva i curryja, a u istočnoazijskoj kuhinji često se kuha sa šećerom i pretvara u pastu koja se koristi u pripremi slatkih jela i napitaka.
Grah
Grah potječe iz Srednje Amerike, gdje se počeo uzgajati prije više od 4000 godina. Prvi Europljanin koji se susreo s ovom mahunarkom bio je Kristofor Kolumbo, koji ga je na Bahamima vidio kako raste u poljima. Nakon toga grah se proširio Europom i postao važna namirnica u mnogim kuhinjama diljem svijeta.
Postoji mnogo različitih vrsta graha, a neke od najpopularnijih su crveni, bijeli, crni i šareni. Bogat je izvor bjelančevina, vlakana i raznih vitamina i minerala te se može koristiti u brojnim jelima poput variva, juha, salata i pečenja.
>> Recept: Vojnički grah iz JNA
Facebook
Google
