AKO STE ikada tražili recept za bolonjez, gotovo sigurno ste naišli na istu rečenicu: "Kuhajte najmanje dva do tri sata." Mnogima to zvuči pretjerano. Radi se o mljevenom mesu i rajčici- koliko to može biti komplicirano? I zašto baš sati? Odgovor je u kemiji, tradiciji i - strpljenju.

Nije svaki "bolonjez" isti

Prvo treba razjasniti jednu stvar: ono što većina nas zove bolonjez često je samo brzi umak od mljevenog mesa i pasirane rajčice. Originalni talijanski ragù alla bolognese zapravo sadrži vrlo malo rajčice, a puno više mesa, povrća, temeljca i vremena.

Drugim riječima, klasični bolonjez nije crveni umak. On je mesni umak.

Kod nas se često koristi pasirana rajčica kao baza. To je praktično, brzo i dostupno. No pasirana rajčica je već termički obrađena i usitnjena- ona je svojevrsni "instant" proizvod. Daje boju i kiselost odmah, ali nema strukturu ni slojevitost kakvu razvija dugim kuhanjem svježa ili pelata rajčica uz meso.

Zato brze verzije često ispadnu kao rajčica s mesom, a ne meso u bogatom umaku.

Što se događa kad se kuha satima?

1. Razgradnja mesa

Tijekom dugog kuhanja kolagen iz mesa polako se razgrađuje u želatinu. To daje umaku punoću i svilenkastu teksturu. Ako ga kuhate samo 30 ili 40 minuta, dobit ćete kuhano mljeveno meso u umaku- ali bez dubine.

2. Isparavanje tekućine

Bolonjez treba vrijeme da se reducira. Voda iz rajčice, vina i temeljca polako isparava, a okusi se koncentriraju. Brza verzija često ostaje vodenkasta ili previše kisela- pogotovo ako je baza velika količina pasirane rajčice.

3. Ravnoteža kiselosti

Pasirana rajčica i pelati imaju izraženu kiselost. Duljim kuhanjem ta se kiselost ublažava, šećeri se lagano karameliziraju, a umak postaje blaži i zaokruženiji. Zato bolonjez kuhan tri sata nema isti okus kao onaj kuhan 45 minuta.

4. Povezivanje okusa

Ako ste meso i povrće dobro zapržili na početku, dulje kuhanje omogućuje da se svi ti slojevi- masnoća, mesni sokovi, vino, rajčica- sjedine u jednu cjelinu. Kod kratkog kuhanja sastojci često ostaju "odvojeni".

Može li se napraviti brza verzija?

Može. I mnogi je rade. Ako koristite kvalitetno meso, ne pretjerate s količinom pasirane rajčice i pustite da se barem dio tekućine reducira, možete dobiti pristojan umak za manje od sat vremena. Ali to nije isti rezultat. Brza verzija je funkcionalna. Dugotrajno kuhana verzija je duboka, gusta i zaokružena.

Koliko je zapravo dovoljno?

Realno, razlika između jednog i tri sata kuhanja je osjetna. Nakon dva sata umak postaje tamniji, gušći i kompleksniji. Nakon tri - još stabilniji i puniji. Zato svi ponavljaju isto - bolonjez traži vrijeme. Ne zato što je kompliciran, nego zato što mu treba strpljenje.

Ako ga kuhate dugo, dobit ćete umak koji obavija tjesteninu. Ako ga kuhate kratko, dobit ćete umak koji stoji na njoj. A to, u kuhinji, nije mala razlika.