Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

Pije dvadeset dana u samom se centru Osijeka otvorila nova pizzeria simpatičnog naziva Bocconcino (zalogajčić). Iako sam bio pozvan na otvorenje, budući da nisam gastro kritičar, recenzent, a još manje influencer, već samo ljubitelj pizze, pričekao sam desetak dana da se malo smiri uobičajena medijska pompa oko otvaranja, pa sam se u Bocconcino zaputio u poslijepodnevnim satima kao običan gost u društvu dragih prijatelja.

Bocconcino se nalazi u samom centru Osijeka na drugom katu Kappa Centra, a otvorio ga je Alen Radanović, vlasnik Novog Saloona, vrhunski pizza majstor i jedan od iskusnijih APN-ovih ambasadora. Alen je ove godine pobijedio na APN-ovom natjecanju u Napulju u pojedinačnoj konkurenciji, a prošle je godine kao dio hrvatskog tima na istom natjecanju osvojio naslov ekipnog prvaka.

Bocconcino je uređen poput većine poznatih europskih pizzerija koje sam do sada posjetio i već po samom ulasku znate da se nalazite u pizzeriji, a ne u restoranu koji uz ostalu hranu poslužuje i pizzu.

Pretpostavljam kako je Alena kao vlasnika Novog Saloona upravo ljubav prema pizzi potaknula na otvaranje Bocconcina. Alen je na neki način želio svoju priču o pizzi izdvojiti iz restoranske ponude, želio je praviti i posluživati pizzu u dobro organiziranoj i lijepo uređenoj pizzeriji.

Pizzeria je podijeljena na tri dijela od kojih su dva zatvoreni prostori, a treći je velika terasa s južne strane Kappa Centra. Mi smo sjeli u središnji prostor nedaleko od male ostakljene prostorije u kojoj se nalazi velika peć za pizzu, pa je to dodatno pojačalo cjelokupni doživljaj.

Nestvarno mala cijena margherite

Budući da sam želio isprobati što više pizza, uspio sam nagovoriti prijatelje da naručimo različite pizze, što nam i nije bilo teško s obzirom na poprilično veliku ponudu. Bocconcino u ponudi ima dvadesetak napoletanskih pizza po vrlo pristupačnim cijenama.

Margherita je nestvarnih 6 eura, a ostale su pizze između 9 i 12 eura. Teško da ćete danas igdje u Hrvatskoj pojesti vrhunsku napoletansku pizzu za samo šest eura. Ja sam se odlučio za Mortazzu, a ostatak društva naručio je Reginu, Must Have i Crostino.

Mortazza je moja omiljena pizza s mortadelom i pistacijom, Regina je nešto lakša pizza za one koji ne vole meso, Must Have je pizza s pršutom i burratom, a Crostino je Alenova pobjednička pizza iz Napulja.

Tijesto je jedno od najboljih koje sam ikada probao

Iako sam, priznajem, puno puta do sada probao Alenove pizze, pa sam već unaprijed očekivao vrhunske napoletane, pizze koje su nam poslužene uspjele su me dodatno iznenaditi. Tijesto je drugačije nego u Novom Saloonu, usudio bih se reći kako je tijesto jedno od najboljih koje sam ikada kušao.

Uzdignuti i prozračni rubovi, tanka i mekana sredina koja nije pretjerano vlažna i gnjecava. Možda sam pomalo i subjektivan, ali upravo tako zamišljam savršeno tijesto modernih napoletanskih pizza. Krišku možete uzeti jednom rukom i presaviti, vrh lagano pridržati drugom rukom, a da vam se sredina ne raspada i da vam nadjevi ne ispadaju na tanjur.

Tijesto na površini ima finu zrnatu strukturu, što mu daje dodatnu hrskavost. Naravno, raspitao sam se i saznao kako se bule razvlače u smjesi od pet vrsta brašna od kojih treba izdvojiti rižino brašno i semolinu. Samo tijesto prolazi vrlo dug proces predfermentacije i fermentacije, a svaki se period tog procesa odvija u fermentacijskim komorama na optimalnoj temperaturi.

Ne štede na nadjevima. To je možda čak i blaga kritika

Nadjevi su definitivno visokokvalitetni, pa vas pizze doslovno zapuhnu finim mirisom čim se pojave na stolu. Na nadjevima se očito ne štedi pa bih možda kao "zamjerku" istaknuo to što su pomalo obilni. Nakon što sam prvi pojeo i doslovno dezintegrirao svoju pizzu, isprobao sam i ostale.

Must Have je odlična pizza za ljubitelje nešto težih pizza, a Crostino je sočna pizza vrlo neobičnih nadjeva, toliko sočna i ukusna da nije ni čudno što je upravo s tom pizzom Alen pobijedio u Napulju. Ne sjećam se kada sam pojeo toliko pizze. Računajući ono što sam doslovno oteo prijateljima s tanjura, pojeo sam ukupno dvije cijele pizze i nisam nikada bio toliko sit i zadovoljan.  

Budući da uz pizzu u pravilu volim popiti pivo, naručio sam craft pivo neobičnog naziva IPizzA. Pivo je jako dobra IPA voćne arome i poprilično snažnog okusa hmelja koju je osmislio Alen i odlično se uklapa uz napoletansku pizzu.

I mala zanimljivost za kraj. Nisam ni primijetio kako se u isto vrijeme na terasi pizzerije nalazi još jedan prijatelj koji poput mene voli putovati i obilaziti pizzerije. Shvatio sam to pročitavši njegov status koji je objavio na Facebooku, a napisao je: "Bio sam uvjeren kako nitko ne može biti bolji od Ruspantea, Rumorea, Bokamorre i Mrs. Fogga, ali Bocconcino mi je upravo postao najbolja pizzeria. Vrh vrhova."

Osijek je uz Ventidue, Pepe i Novi Saloon dobio još jednu vrhunsku pizzeriju s napoletanskom pizzom i definitivno se pretvorio u grad odličnih pizzerija. Grad u kojem se u zadnjih nekoliko godina pizza scena nezaustavljivo razvijala i podigla na vrlo visoku razinu.