Hrvati nisu previše sretni
ZA SREĆU je Hrvatima najvažnije zdravlje, obitelj, prijatelji i stan. Žene su sretnije u mladosti, a muškarci u zrelijoj dobi. U Svjetskoj bazi sreće, koja sadrži podatke za 126 zemalja, nalazimo se na sredini i u usporedbi s drugim europskim zemljama nismo previše sretni.
Ukratko to su zaključci nizozemskog sociologa sreće Ruuta Veenhovena, koji subjektivan osjećaj sreće proučava već 20 godina . U razdoblju od 1990. do 2004. Hrvati se na skali od 1 do 10, zadovoljstvo životom i sreću ocjenjuju sa 5,9., što je bolje od prvog mjerenja iz 1962. godine, kada su svoju sreću ocijenili sa 4,8,.
Kao najvažniji faktor sreće Hrvati ističu djecu. U razgovoru za Večernji list Veenhoven objašnjava da u stvarnom životu baš i nije tako. Njegovi rezultati istraživanja govore da je najsretnije razdoblje Hrvatima vrijeme neposredno nakon vjenčanja, ali da s dolaskom djeteta subjektivni osjećaj sreće naglo opadaju. Razlozi su, kako objašnjava stručnjak za sreću, što su supruzi nepripremljeni i gube najveći dio slobodnog vremena, te obuzima deprimirajući osjećaj odgovornosti za dijete pa se skladni bračni odnosi naglo se ruše, čime se ruši i osjećaj sreće.
Drugi važni faktor za sreću su prijatelji, odnosno bilo kakvo društvo. Kao i ostali mediteranski narod Hrvati kada su sami padaju u depresiju. Uz prijatelje i druženja ide alkohol kao važan čimbenik za što intenzivniji osjećaj sreće. Zanimljivo je da ovaj podatak nema veze s opijanjen. Naime, Hrvati alkohol rijetko piju sami. Veenhoven kaže da je to dio balkanske tradicije, koji pomaže da se lakše započne razgovor.
Hrvatice su najsretnije u mladosti, do četrdesete godine života, Hrvati u zrelijoj dobi. U mladosti su manje sretni jer ih žene ignoriraju. Tada su njihove vršnjakinje najčešće zainteresirane za muškarce zrelije dobi, što ih prilično frustira. Žene su pak frustrirane nakon 40., kada njihovi vršnjaci bace oko na mlađe žene.
Za razliku od naše zemlje, u razvijenim europskim zemljama situacija je drukčija. Tamo ženama u pedesetima naglo raste subjektivan osjećaj sreće. Veenhoven taj trend objašnjava činjenicom da se u posljednjih petnaestak godina žene podvrgavaju estetskim zahvatima, što kod njih stvara nevjerojatnu količine sreće. I muškarci se podvrgavaju estetskim zahvatima, no učinak nije ni približan.
Jedini stručnjak za sreću na svijetu kaže da je djetinjstvo najsretnije razdoblje, te da nakon toga osjećaj sreće slabi te se oko 40. godine života nalazi na najnižoj razini, gdje ostaje tridesetak godina, kada opet raste, prenosi Večernji list. Jedan je od bitnih uvjeta za sreću je mjesto stanovanja. Istraživanja pokazuju da najsretniji ljudi u Europskoj uniji žive u malim mjestima, daleko od milijunskih gradova. Ovo ne vrijedi za Hrvate, jer njih veseli život u što većim gradovima. Razlog je što u malim mjestima nema komfora, nedostaju trgovine, radna mjesta...
Nakon dugogodišnjih istraživanja Veenhoven je došao do vrlo zanimljivog podatka. Osobe s invaliditetom, od šest do dvanaest mjeseci nakon što završe, primjerice, u invalidskim kolicima osjećaju se sretnije od prosječnog zdravog čovjeka. Razlog je vrlo jednostavan. Nakon nesreće ljudi znaju cijeniti ono što imaju.
Hrvati u prosjeku žive 72,6 godina, od čega se subjektivno sretnima osjećaju se samo 42,8 godina. Usporedbe radi, Švicarci žive u prosjeku šest godina dulje od Hrvata, a sretnima se osjećaju čak 62,9 godina.
Sociolog Ruut Veenhoven tvrdi kako genetika može uvjetovati samo dvadesetak posto subjektivnog osjećaja sreće, opovrgavajući navode američkih znanstvenika koji kažu da genetika u osjećaju sreće sudjeluje s 60 posto.
Veenhoven, piše Večernji, zaključuje da je osnovni je cilj svakog čovjeka upravo da bude sretan. Kada se osjeća sretnim, čovjek je zdraviji, teže se umara i lakše oprašta. Tvrdi da da formula za sreću ne postoji.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati