DUGO najavljivani spomenik Franji Tuđmanu koji je 10. prosinca otkriven na platou između Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski i Gradskog poglavarstva u Zagrebu, izazvao je snažne reakcije u javnosti.

Iako je bilo i oduševljenih, poput Gorana Marića kojem "misao prođe poput žarke magme" kad vidi spomenik, stručnjaci nisu imali previše dobrih riječi za treći spomenik prvog hrvatskog predsjednika koji je napravio Kuzma Kovačić. Stjepan Tuđman požalio se da to nije njegov tata, a na društvenim mrežama reakcije su bile još gore.

Tuđmanu u čast dosad su se dizali razni spomenici, no nijedan nije prošao bez (uglavnom negativnih) reakcija. No u jeku rasprave šira hrvatska javnost prošli tjedan upoznala je i kipara koji definitivno zna napraviti Tuđmana. Riječ je o Nikoli Vudragu, mladom akademskom kiparu rodom iz Varaždina, koji s nepunih 30 godina iza sebe ima više od pedeset samostalnih ili skupnih izložbi, autor je nekoliko javnih radova, a za oko je nedavno zapeo i pariškim galeristima koji su odmah prepoznali njegov talent.

U posljednjih tjedan dana Vudrag je, kako kaže u šali, postao PR stručnjak s obzirom na to koliko zanimanje se stvorilo za njegovo portretiranje Tuđmana, što mu je uspjelo prvo u vidu portreta, zatim i biste, a ponudio je i svoje idejno rješenje s djevojčicom.

"Prvo je nastao portret kao rezultat jednog novinskog članka 'nitko ne može portretirati dr. Franju Tuđmana da sliči'. Tad sam se samo studiozno uhvatio portreta u neka recimo tri stila, gdje mi se taj narativni činio kao najbolje rješenje. Stalno polemike oko izgleda, naočala, pozicije, osjetljiva tema za uskladiti kao sociološki i akademski pristup koji treba kontekstualizirati da bi se sve strane zadovoljile. Inače ne volim raditi projekt da je samo zadovoljen jedan od segmenata likovnog djela, pa je sam portret pokrenuo promišljanje o konceptu samog spomenika", otkriva Vudrag za Index kako je došao na ideju da uopće počne portretirati prvog hrvatskog predsjednika.

"Čista je slučajnost da se u to vrijeme pojavio natječaj za park dr. Franje Tuđmana, tamo sam poslao dokumentaciju, no stvar nije prošla, što mi je ok, poštujem mišljenje struke, a pobijedilo je rješenje Kuzme Kovačića za koje osobno smatram da je idealno za taj park. Njegov likovni pristup smatram u potpunosti usklađenim toj lokaciji jer podiže dojam parka, a park podiže dojam skulpture", nastavlja Vudrag, čiju superbogatu biografiju za njegove godine možete vidjeti ovdje.

Za natječaj za fontane nije se prijavio. "Ne sjećam se je li uopće bio raspisan, pročitao sam negdje obavijest da je odlučeno da se taj rad prebaci kod fontana iz nekih tehničkih ili urbanističkih razloga i prestao sam se (razočarano) baviti tom tematikom. Imam neki stav što se tiče pristupa javnom radu koji sam proučavao kroz neke umjetnike od avangardnih kao Josepha Beuysa, do klasičara poput Yevgenya Vucheticha, pa volim vidjeti kad stvar zadovoljava sve standarde gdje je vještina ne samo u izvedbi već u svim ostalim sektorima art djelovanja poput ideje, koncepta, konteksta, publike i urbanistike. Smatram da javna skulptura poput medalje mora biti lišena suvišnih prolaznih elemenata i biti prikazana univerzalno da se raspoznaje i sada i za 100 ili 300 godina, da u bilo kojem razdoblju postojanja priča i simbolizira istu misao", govori 29-godišnji umjetnik te dodaje da je upravo zato ovako razradio svoj koncept Tuđmanove biste.

"Zbog toga sam se i odlučio za taj prikaz s djevojčicom - nasljeđe, dom, zajednica, gradnja budućnosti, a ne pristup vojskovođe. Dr. Franjo Tuđman za mene je prvo čovjek, ljudsko biće koje je formiralo 'dom', a tek onda prvi predsjednik i sve ostalo, pa smatram da taj moj rad tom univerzalnošću, prikazom tog 'ljudskog' i 'humanog' dovoljno govori o tome jednako našem sugrađaninu ili turistu iz neke daleke zemlje", kaže mladi kipar kojeg su već sad neki prozvali nasljednikom Meštrovića i Džamonje, dvojice naših najvećih kipara.

Isti pristup Vudrag njeguje i kod ostalih radova i projekata kojima se bavi, od Tesle, izložbe koja je predstavljena 2016. godine, a koja sad putuje u Budimpeštu, pa u New York putem izložbe "Nikola Tesla - Mind From The Future", do pariške priče. "Volim promišljati o tom sociološkom angažmanu, o kompletnom likovnom djelu koje sadrži i izvedbu i gledatelja, i priču i na kraju krajeva samu svrhu. Tesla je monument u obliku dalekovoda, u Parizu su opet radovi jednog meni osobno intimističkog pristupa i tematike, i tako dalje." 

Jedino nezadovoljstvo koje utječe na njegov rad je "okolina i struktura države" jer, kako kaže, ima ideja koje bi volio manifestirati, a nije ih lako ostvariti jer još nisu prepoznate. "Jedan od tih primjera je jedna skulptura koju dugo smišljam, već dvije godine, koja se pretvorila lagano u maketu Tesla Muzeja, osmišljenog kao monument, spomenik toranj obuhvaćen vizualnim hrvatskim identitetom, Teslom kao ocem modernog doba, arhitektonsko-skulpturalnim rješenjem s cijelim sociološkim angažmanom gdje je ljudski faktor u prvom planu - galerija, muzej, uredi i sva ostala struktura - muzej i galerija koji su opća kultura i edukacija, uredi i društveni objekti koji su nova radna mjesta, objekt kao takav je turizam i identitet, i slično..."

Vudrag kaže i kako ga samo oblikovanje neke gline ili željeza više ne zadovoljava. "Zanima me likovno djelo ili umjetnost u svojoj punoj formi koja obuhvaća sve segmente života.To je recimo jedna posebna struktura u nekoj mojoj mentalnoj mapi u glavi koja sad dobiva neki fizički izgled, tako da se nadam takve stvari ostvariti u rodnoj zemlji, ali sam siguran da ako to ne ostvarim tu, naći će mjesto - to prepuštam univerzumu da sredi... Sve u svemu, drago mi je da se malo bavimo umjetnošću gdje sad iz prve ruke kroz medije vidimo koliki zapravo ona utjecaj ima na svijest i na duh vremena u kojem živimo; iako to bilo samo kroz Tuđmanove skulpture", kaže Vudrag i zaključuje u polušali:

"Možda da oformimo novi hrvatski umjetnički pokret 'tuđmanizam' pa integriramo kroz njega umjetnost kao sociološki angažman. Kako je to rekao veliki Beuys: 'Moramo ne samo oblikovati kreaciju slike ili skulpture već cijelu sociološku (društvenu) formu. To je gigantski program.'"