U JAVNOJ vatrogasnoj postrojbi Koprivnica vladala je posebna atmosfera, ispunjena emocijama i ponekom suzom. Nakon četiri desetljeća predanog rada, u mirovinu je ispraćena Katica Zglavnik, žena koja je za generacije vatrogasaca bila puno više od čistačice.

Četrdeset godina uz "svoje dečke"

Katica je u postrojbu stigla s 21 godinom. Iako je i njezin suprug već radio ondje, zbog suprotnih smjena rijetko su se viđali na poslu. Iz rodnog Miklinovca svakodnevno je na posao dolazila biciklom, koji je često bio natovaren raznim potrepštinama za njezine vatrogasce. Iako odlazi u mirovinu, želja za radom je i dalje tu. "Ja bih još radila", rekla je za ePodravinu. 

Galerija

"Ona je njima bila druga mama"

Njezin posao nikada se nije svodio samo na ono što je pisalo u opisu radnog mjesta. Pranje odjeće, čišćenje i kuhanje kave bili su samo dio njezinih zaduženja. Često je donosila krafne i palačinke te pakirala stvari vatrogascima kada su odlazili na teren.

"Ona njima nije bila samo čistačica. Bila im je druga mama, a oni su njoj bili kao sinovi koje nikad nije imala", ispričala je njezina kći. Katica i sama potvrđuje da su joj vatrogasci bili "njezini dečki" i doista se prema njima tako i odnosila. Uvijek je znala pronaći prave riječi utjehe kada bi se vraćali s teških intervencija. "Dečki, bude vreme prešlo. Smirite se, bude dobro, budemo ostali. Samo vreme treba prejti", govorila bi im.

Osim što im je bila podrška, znala se s njima i našaliti. Kolege prepričavaju kako su nebrojeno puta skočili na zvuk njezina bicikla, misleći da je uzbuna. Naime, zvono na biciklu kojim je svakodnevno dolazila na posao bilo je vrlo slično alarmu za intervenciju. "Znala sam ih čekati vani pa poskrivećki pozvoniti, čisto da ih malo zezam", prisjeća se Katica kroz smijeh.

Priredili joj emotivan ispraćaj

Radila je sve što je trebalo, često i više od toga. Javljala se na telefon, uskakala gdje god je bilo potrebno i ostajala duže kad nije imao tko drugi. Gotovo nikad nije bila na bolovanju. "Kakvo bolovanje", kaže danas, gotovo u čudu. No, prošlog ljeta zdravlje ju je ipak izdalo. Doživjela je moždani udar, a najteže od svega nije joj pala sama bolest. "Njoj nije bilo najteže zbog moždanog, nego jer se više nije mogla tu vratiti", objašnjava njezina kći.

Vatrogasci su se nadali njezinom povratku i čuvali su joj radno mjesto, no to nažalost nije bilo moguće. Zato su je danas ispratili kako i priliči - dugim pljeskom, zagrljajima i zajedničkim fotografijama za uspomenu.

U mirovinu odlazi sa 65 godina života i ukupno 45 godina radnog staža, od čega je punih 40 provela na istom mjestu. Ipak, srce joj je, kako je svima jasno, ostalo uz njezine vatrogasce. "Lepo mi je bilo s tim dečkima. Ja bi još radila", ponovila je za kraj, kratko i iskreno.