JEDNO od mojih prvih prirodnih iskustava bile su planine. Vrlo brzo sam sa Samoborskog gorja prešao na Velebit, našu mitsku planinu. I kao mnogi drugi, ostao sam zauvijek očaran i zarobljen njegovom ljepotom.

To je naše najveće područje divljine, gdje u gudurama, livadama, gustim šumama krstare medvjedi i čopori vukova, dok suri orao iz visine nadgleda svoj teritorij. Brojnim utabanim i manje poznatim stazama generacije planinara otkrivaju stalno nove draži ove planine kojih se, čini se, ni za cijeloga života ne mogu zasititi. Kao samo mali obol poznavanju ove legendarne, najviše opjevanoj hrvatske planine, složio sam ovaj kratak video.

Scene u ovom kratkom filmiću tek su sićušni dio velebitske priče koja se pripovijeda svaki dan. Čovjek ga može cijeli život obilaziti i svaki put otkrivati nešto novo; toliko ima zakutaka, skrivenih livada, šumaraka, stijena, kukova i udolina.

Iako nije najviši, Velebit je sa svojih 145 kilometara naša najduža planina. U blagom luku, poput golema bedema širokog od 10 do 30 kilometara nadvio se iz kontinenta nad more. Tek nekoliko cestovnih prijevoja siječe masiv, a oni ujedno tradicionalno dijele Velebit na nekoliko cjelina. Sjeverni Velebit počinje od prijevoja Vratnika (cesta prema Senju) do Velikog Alana iznad Jablanca. Tu počinje srednji Velebit sve do Baških Oštarija. Od njega se nastavlja južni Velebit do prijevoja Malog Alana, na staroj cesti koja spaja Obrovac i Lovinac. Konačno, jugoistočni Velebit završava uz kanjon Zrmanje. Iako se, gledano iz daljine, čini da je planina "monolitna", ona je tipičan predstavnik krškog krajolika s izrazito bogatim mikroreljefom. Velik dio Velebita zaštićen je granicama nacionalnih parkova Sjeverni Velebit i Paklenica te Parkom prirode Velebit.

Velebit dodiruje dva svijeta – hladnu ličku visoravan i toplo Jadransko more. Dok je lička strana pošumljena i zelena, primorska je često gola, burom šibana i suncem pržena. Primorska padina je i viša jer se izdiže s razine mora, dok je Lika već na nadmorskoj visini od oko 500 − 600 metara. Primorska strana podijeljena je na dvije grube terase. U sredini, krov Velebita svijet je snijega, vjetra i hladnoće, gdje vrhovi dosežu iznad 1600 metara na sjevernom Velebitu i više od 1700 m na njegovu južnom dijelu. Vaganski vrh sa svojih 1757 metara nadvisuje sve ostale. Dok su većina velebitskih vrhova blage rudine (travnjaci) tek sa kamenom kapom na samom vrhu, ili obrasli šumom, neki od njih poput Dabarska kukova, Tulovih greda i sličnih, carstvo su golih stijena. Sveto brdo možda je i jedini alpsko-himalajski krajolik u Hrvatskoj, naročito zimi.

Klima je surova, prava planinska. Snijega redovito napada više od metar i pol, ponegdje se zadrži i sedam mjeseci, a u dubokim i sjenovitim vrtačama snježnicama i cijele godine. Kao što znaju neki neoprezni planinari, u trenu se lijep sunčan dan zna okrenuti u maglu, kišu, hladnoću i gromove, što je posljedica bliskog spoja kontinentalne i sredozemne klime. Vrhunac velebitske surovosti poznata je bura koja mete primorsku padinu, ali i more te otoke ispod Velebita.

Na Velebitu se doslovno čuva kap vode u ruci, što je ljeti veliki problem. No, na kanjonu  Paklenice, voda se probija prema moru kroz brojne brzake i slapove, velike stijene. Ipak, i podno Velebita teku rijeke, s ličke strane rijeke ponornice krških polja Gacka i Lika, a s dalmatinske strane Zrmanja i Krupa teku u svojim divnim kanjonima sa sadrenim slapovima.

Velebit treba stoga čuvati, poštovati ga, obilaziti i otkrivati njegovu mističnu ljepotu. Ali možda najvažnije od svega, što neki zaboravljaju, kod odlaska s Velebita na njemu ne ostavljajte svoje tragove već  samo dobre vibracije.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

**Biolog, istraživač, snimatelj, putopisac i avanturist Goran Šafarek od 2017. jedan je od kolumnista Index laba. Do danas je objavio više od stotinu popularnih prirodoznanstvenih i putopisnih članaka u brojnim poznatim svjetskim časopisima, od Meridijana, preko GEO-a do National Geographica. Autor je i nekoliko knjiga, među kojima Rijeke Hrvatske, Životinje Hrvatske i Priroda Hrvatske, a radio je i dokumentarne filmove, kako za poznate njemačke i francuske kuće, tako i za naš HRT.