ZVIJEZDA serije "Emily u Parizu" Lily Collins osvrnula se na svoju borbu s poremećajem prehrane i poručila da je oporavak "proces koji traje". Kaže da je otvoreno pričati o tome u isto vrijeme "zastrašujuće, ali i ispunjujuće" te da nitko ne mora patiti u tišini i sramu.

Objava na Instagramu

Glumica (36) oglasila se povodom Tjedna osvještavanja poremećaja prehrane. "Želim iskoristiti ovaj trenutak i skrenuti pozornost na Tjedan osvještavanja poremećaja prehrane", napisala je na Instagramu 26. veljače. Pritom je pohvalila rad američke Nacionalne udruge za poremećaje prehrane (NEDA), nazvavši ga "poslom koji spašava živote".

Osobna borba i uloga u filmu

Collins je o svojoj borbi otvorenije govorila 2017., nakon što je u drami "To the Bone" glumila mladu ženu s poremećajem prehrane. O tome je pisala i u zbirci "Unfiltered: No Shame, No Regrets, Just Me", gdje je otkrila da su njezini problemi s anoreksijom i bulimijom krenuli kad je imala 16 godina - u vrijeme kada se njezin otac, glazbenik Phil Collins, razvodio od tadašnje supruge.

"Nisam se znala nositi s boli i zbunjenošću oko tatina razvoda, a bilo mi je teško uskladiti tinejdžerski život s dvjema ozbiljnim karijerama - koje sam sama odabrala, ali su se u velikoj mjeri vrtjele oko mog izgleda", napisala je, misleći na manekensku i glumačku karijeru.

"Jedenje više nije bilo zabavan društveni događaj, nego obaveza i kazna. Stalno sam bila iscrpljena, nervozna i mrzovoljna. Iskreno, nisam bila nimalo zabavna. Ali moj je plan funkcionirao - imala sam osjećaj kontrole. Bila sam mršava."

Želi potaknuti ljude da pričaju o tome

Osvrćući se na odluku da prihvati ulogu u filmu "To the Bone", Collins je napisala: "Kao netko tko se i sam borio s poremećajem prehrane - i tko je dobio priliku ispričati priču mnogih koji prolaze kroz slično - oduvijek sam se zalagala za više svijesti i razumijevanja, kako nitko ne bi morao patiti u tišini ili sramu."

Dodala je da oporavak "za svakoga izgleda drugačije" i da je riječ o procesu koji traje, ali da joj je, uz pomoć organizacija poput NEDA-e i filmova poput "To the Bone", bilo lakše povezati se s drugima i osjećati se manje usamljeno.

Objavu je zaključila porukom da je "otvoreno govoriti o svojoj povijesti s poremećajima prehrane bilo i ostalo jedno od najstrašnijih, ali i najispunjenijih iskustava u njezinom životu". "Ako to što podijelim svoju priču barem jednoj osobi pomogne na njezinom putu oporavka, onda se apsolutno isplati", poručila je.