SYDNEY je grad potomaka ljudi iz prvobitne kažnjeničke kolonije u zaljevu Botany Bay, koji su sačinjavali teški osuđenici iz Engleske. Simptomatično je što danas svi stanovnici Sydneya pričaju da su potomci čuvara u toj kaznionici, ali ne možete sresti niti jednog potomka zatvorenika koji su tu dovedeni. Kod nas bi vjerojatno bilo obrnuto. Ali, s vremenom je Australija, od zemlje u koju su slani kažnjenici, postala uz Irsku i Dansku jedna od omiljenih destinacija mladih i pametnih ljudi, kojima se baš i ne čeka 20 godina da dobiju prvo zaposlenje i to onda kada se izredaju svi uhljebi i guzonjini sinovi.

Kroz grad i njegove prelijepe parkove vozi me moj stari drug Škico koji je ovdje došao 1994. godine. On i žena su u onim teškim i turbulentnim vremenima 5 puta bezuspješno čekali bebu. Kada su došli u Australiju, već su imali po 45 godina i odavno su izgubili svaku nadu. Ali u roku od 4 godine živeći u mirnoj Australiji, od plaće koja je redovno dolazila i bez svakodnevne medijske terapije, dobili su dvoje prekrasnih klinaca i dosanjali svoj san. Razmislimo, dragi zemljaci, koliko svi ovi naši stresovi, napetosti, nesigurnosti i mržnja utječu na pad nataliteta. Mislim da je primjer koji sam vam ispričao jedan od razloga zašto ljudi danas dolaze u ovu daleku zemlju.

U Sydneyu sviramo u Factory Theatreu, prelijepoj dvorani za oko 600 ljudi. Na pjesmi "Raja iz Sarajeva" na bini nam se priključio i ambasador BiH u Australiji, Mirza Hajrić. Mirza je inače u ranijem životu bio basist velikih jugoslavenskih bendova kao što su Vatreni poljubac i Divlje jagode. Ostali smo do kasno u noć, a on nam je pričao razne anegdote iz svoje rokerske faze. Tako je ispričao i priču u kojoj njegov tadašnji menadžer vara svoju ženu Sanelu u hotelu Union u Beogradu. Ali po nesreći, Sanela je taj dan doputovala u Beograd u shopping i otišla u hotel da ga potraži. Mirza ju je susreo u holu hotela i pokušao je odgovoriti od namjere da se popne do sobe. Govorio je da njegov menadžer spava, da je radio cijelu noć, da je jako umoran, jer je znao što se gore u sobi dešava. Sanela je ipak inzistirala da ode do sobe. Kad je banula na vrata, Mirzin ju je menadžer ugledao i zatim nekoliko puta pogledao, čas ljubavnicu, čas Sanelu, da bi na kraju začuđeno konstatirao: "Sanela, pa ovo nisi ti!"

Inače, primijetio sam da je u ex-YU državama česta praksa da rokeri postaju diplomati. Valjda kad čovjek uspije preživjeti gaže u Donjim Taslačićima i Gornjim Palamudićima, može preživjeti i u Bagdadu, Kabulu ili Australiji. Dok smo izlazili iz dvorane, dobili smo kompliment od sound inženjera, Australca, koji je u ovom istom prostoru radio zvuk za velika imena, kao što su Eric Burdon i Gang of Four. "Dobro svirate momci", rekao je. "Imali smo se kad i naučiti", lažno skromno odgovorim ja...