PARIS Hilton odlučila je javno progovoriti o svom iskustvu s ADHD-om i otkrila da su joj jutra dugo bila najteži dio dana. "Jutra su mi nekad bila najteža", rekla je govoreći o tome kako danas uspijeva bolje upravljati svojim stanjem.

Prije nego što je dobila dijagnozu, često je mislila da je problem u njoj jer bi joj svaki početak dana izgledao kaotično. Takvo iskustvo nije rijetko.

Prema podacima američkog CDC-a, velik broj odraslih osoba s ADHD-om dijagnozu dobije tek kasnije u životu, a dio njih nikada ne dobije odgovarajuću podršku. Mnoge žene odrastaju slušajući da su rastresene, pretjerano emotivne ili lijene, a tek godinama kasnije shvate da su se cijelo vrijeme pokušavale nositi sa stanjem koje im nikada nije bilo prepoznato, piše Motherly.

ADHD kao njezina "iskra"

Hilton je dijagnozu dobila u dvadesetima, nakon što je slušala iskustva drugih ljudi s ADHD-om i prepoznala se u njihovim problemima. Nakon razgovora s liječnikom, kaže, mnoge stvari iz prošlosti napokon su joj imale smisla. "Osjetila sam veliko olakšanje kad sam shvatila da moj mozak jednostavno tako funkcionira", rekla je.

Danas svoj ADHD opisuje kao "iskru", što se uklapa u njezin karakter, ali i način na koji razmišlja. Kaže da joj upravo ta osobina pomaže u poslu i kreativnosti. "Bez ADHD-a ne bih bila poduzetnica kakva sam danas. Daje mi nevjerojatnu energiju i kreativnost, stalno imam milijun ideja odjednom", objasnila je.

Ipak, ta kreativnost sama po sebi nije dovoljna za svakodnevne obaveze. Kako bi lakše funkcionirala, Hilton je izgradila sustav koji joj pomaže organizirati život.

Sve priprema večer prije

Paris Hilton kaže da joj je ključna priprema unaprijed. Umjesto da ujutro pokušava donijeti desetke malih odluka, većinu stvari rješava večer prije.

Odjeća za djecu pripremi se prije spavanja, užine se naprave unaprijed, a plan za idući dan složi se dok još traje prethodni. Tako joj jutro ostaje za izvršavanje plana, a ne za kaotično traženje stvari i odlučivanje u zadnji tren. "Imam točno određena mjesta za ključeve, mobitele i druge važne stvari", rekla je Hilton.

Po kući drži i bilježnice jer joj, kako kaže, stalno padaju na pamet nove ideje. Čak su joj i koferi često unaprijed spremni kako bi izbjegla stres prije putovanja.

Takav pristup temelji se na stvaranju vanjske strukture koja pomaže tamo gdje pamćenje i koncentracija ponekad zakažu. Umjesto da se oslanja samo na vlastitu volju, Hilton organizira okolinu tako da joj olakša svakodnevne zadatke.

"Jednu odluku doneseš navečer kako je ne bi morala donositi jedanaest puta prije doručka", objasnila je.

Poruka onima koji se prepoznaju

Hilton osobama koje se prepoznaju u njezinoj priči poručuje da ne ignoriraju svoje simptome i da razgovaraju s liječnikom ako sumnjaju na ADHD. "To što si stalno govorite da s vama nešto nije u redu ili da ste 'slomljeni' jednostavno nije istina", rekla je.

Dodala je da se o ADHD-u često govori samo kroz poteškoće, dok se zanemaruju pozitivne strane koje neke osobe povezuju s tim stanjem.

Kada joj postane previše, kaže da joj najviše pomaže vrijeme provedeno s obitelji. "Biti sa svojim bebama mi je sve", rekla je Hilton.

Za nju su dom, vrijeme provedeno s djecom, zajedničko slikanje i igra sa štencima trenuci koji joj pomažu vratiti ravnotežu. Iako njezina priča o "iskri" zvuči posebno, dio njezine strategije može primijeniti gotovo svatko: unaprijed pripremiti ono što može, smanjiti broj odluka u stresnim trenucima i urediti okolinu tako da svakodnevica bude jednostavnija.