NAKON dvadeset godina rada u školstvu, Korana Svilar objavila je da je prestala raditi kao profesorica. Ovu odluku podijelila je u emotivnom Facebook statusu, u kojem je izričito naglasila da se u ovom trenutku ne želi baviti razlozima odlaska ni analizom obrazovnog sustava.

"Danas sam zauvijek prestala biti profesorica Korana", napisala je na početku objave, dodajući da joj je "logično teško" jer je svoj posao, kako ističe, radila "strastveno i srčano".

U objavi je jasno dala do znanja da ne želi ulaziti u šire rasprave o sustavu, niti govoriti o novom poslu. "Neću ni o sustavu ni o novom poslu. Bit će vremena, a meni je sad još vrijeme za žalovanje", napisala je, objašnjavajući da se nalazi u osobnoj fazi zatvaranja jednog važnog životnog poglavlja.

Umjesto toga, odlučila je javno ostaviti pismo koje, kako navodi, pušta "da pluta u bespuću neta", s nadom da će, poput poruka bivših učenika koje povremeno dobiva, nekome imati značenje. "Tako se nadam, i ovo pismo će naći neko oko i uho. I značit će, nekome."

"Oprostite mi što odlazim"

Pismo je naslovila kao poruku "bivšim učenicima i onima koji to nikada neće biti", a započela ga je osobnom isprikom. "Još nisam rekla pa evo: oprostite mi što odlazim", napisala je, naglašavajući da njezin odlazak nije bijeg, nego čin profesionalne odgovornosti.

"Ne odlazim od vas, odlazim jer sam dovoljno odgovorna da ovaj, najljepši i najteži posao, ne odrađujem", stoji u pismu, čime je jasno poručila da smatra kako nastavni poziv zahtijeva punu prisutnost i unutarnju snagu.

"Poštujte svoje nastavnike"

Iako otvoreno priznaje da je obrazovni sustav pun nedostataka, učenicima upućuje snažan apel da poštuju svoje nastavnike. "Znam da je obrazovni sustav pun rupa, puno je nepotrebnih činjenica i zadataka koji ne razvijaju vaš um, dušu ni duh", piše, ali odmah dodaje: "Ali molim vas odmah na početku ovog pisma: poštujte svoje nastavnike."

Posebno naglašava ljudsku dimenziju profesije. "Oni imaju živote koje ne vidite. Neki su lošiji ljudi, neki bolji", navodi, uz savjet da se od lošijih uči "kakvi ne biste željeli postati", a od boljih "kako se postaje bolji".

"Ocjena se brže ispravlja i zaboravlja nego čovjek"

U velikom dijelu pisma Svilar potiče mlade da ne budu pasivni sudionici vlastitog obrazovanja. "Niste tu da budete mirna spužva", poručuje, pozivajući ih da dižu ruku, postavljaju pitanja i traže objašnjenja više puta ako je potrebno.

Upozorava i na važnost iskrenosti. "Ne lažite. Recite da ne znate i da nešto niste stigli napraviti", piše, uz snažnu poruku da su ocjene prolazne: "Ocjena se brže ispravlja i zaboravlja nego čovjek."

Roditeljsku intervenciju vidi kao pogrešan smjer. "Stanite iza svojih uspjeha kao i neuspjeha. Nemojte da vam to roditelji čine, to je sramota i za vas i za njih."

"Umjetna inteligencija nema dušu"

U pismu se osvrnula i na suvremene alate za učenje. "Tražite pomoć od umjetne inteligencije, ali sumnjajte u nju", upozorila je, dodajući rečenicu koja je privukla veliku pozornost: "Ona nema dušu, zaboga, koliko vam to puta moram reći."

Istodobno naglašava važnost ravnoteže između učenja i osobnog života. "Učite, ali ne toliko da vam škola ukrade sve slobodno vrijeme", piše, podsjećajući da jedan trenutak ili jedna pogreška ne određuju cijeli život.

"Veselite se glasno i bez srama"

Jedan od najsnažnijih dijelova pisma odnosi se na kreativnost. "Budite kreativni. Što god vas zanimalo, kakva god osoba bili, molim vas na najjače: stvarajte", poručuje.

Nabraja niz oblika izražavanja, od pisanja i glume do kuhanja i dizajniranja, uz jasnu tvrdnju: "Svatko od vas ima neki talent. Morate ga naći, to je sve." Posebno naglašava važnost radosti: "Kad nađete, radujte se. Veselite se glasno i bez srama."

"Putujte po ovoj zemlji koja je toliko lijepa i bogata da je morate upoznati"

Velik dio pisma posvećen je putovanjima i upoznavanju Hrvatske. "Putujte", piše, uz savjet da se ne zamaraju prerano društvenim podjelama koje još ne razumiju u potpunosti.

"Putujte po ovoj zemlji koja je toliko lijepa i bogata da je morate upoznati. To je vaša prva odgovornost", navodi, opisujući putovanja autobusom, razgovore sa starijima, posjete Vukovaru i Jasenovcu, boravak na selu i volontiranje kao "terensku nastavu koja vam treba".

"To je prvi korak do ideje o domoljublju", zaključuje, povezujući iskustvo s kasnijom odgovornošću izlaska na izbore.

"Ako negdje osjetite da vas se guši - potražite vrata"

U završnim dijelovima pisma Svilar iznosi osobnu, ali univerzalnu poruku o radu i životu. "Ako budete negdje gdje osjetite da vas se guši, da se vaši talenti guraju pod tepih umjesto da dobiju krila - potražite vrata", piše.

Upozorava da posao nikada nije "samo posao" te da su stvarne valute "vrijeme, energija i novac". "Ne dajte prve dvije u iluziji o posljednjem", poručuje.

"Sretne vam nove godine"

Pismo završava božićnom mišlju koja nosi snažnu etičku poruku. "Vjerujte u ljubav i dobro više nego što vjerujete u sebe same", napisala je, pozivajući mlade da se u svemu pitaju donose li njihove odluke dobro.

"Imate savjest, ona vam govori - samo trebate stati da poslušate", poručuje, uz poziv da se svjesno i odlučno "nagnu na stranu dobra", osobito onda kada je to teži izbor.

Pismo završava jednostavno i snažno: "Volim vas. Sretne vam nove godine. Prof."