"JESAM li normalan?" Pitanje je koje si mnogi od nas barem jednom postave. Razgovor sa samim sobom vrlo je česta pojava, a mnogi to rade i nesvjesno.

No naši unutarnji monolozi nisu samo prazne riječi - oni, prema psiholozima, otkrivaju kakav odnos imamo sami sa sobom. To je danas aktualnije nego ikad jer ljudi sve češće otvoreno razgovaraju s AI chatbotovima o svojim strahovima i brigama. Riječ je o novoj vrsti razgovora sa sobom koju psiholozi tek počinju razumijevati, piše USA TODAY.

Zašto razgovaramo sami sa sobom?

Svi smo to doživjeli: u autu, praznoj sobi za sastanke ili kupaonici, naglas ili u sebi vrtimo misli i osjećaje. Možda se pripremamo za težak razgovor ili samo pokušavamo shvatiti što nam se upravo dogodilo.

"Razgovor naglas pomaže nam da bolje razumijemo situacije", kaže Jordan Pickell. "To češće primjećujemo u stresnim razdobljima, ali može se javiti i kad se osjećamo usamljeno." Dodaje da ono što zovemo razgovorom sa sobom često znači razgovor između različitih dijelova našeg uma.

Prema Ethan Kross, takav razgovor pomaže nam smiriti emocije i razjasniti što želimo reći drugima. "Unutarnji glas pomaže nam da zadržimo informacije, planiramo, motiviramo se i bolje razumijemo tko smo", kaže Kross. Dodaje da bi iza toga mogla stajati i biologija.

Iako postoji stigma, posebno kad govorimo naglas sami sa sobom, Kross ističe da je riječ o korisnom mentalnom alatu.

Razgovor sa sobom pomaže nam da jasnije oblikujemo misli, kaže Pickell. Ipak, većini je neugodno kad ih netko u tome “uhvati” jer tada izgovaramo misli koje još nisu do kraja oblikovane. "Sram dolazi iz nelagode i stigme oko usamljenosti", kaže Pickell. "Zateći nekoga u takvom trenutku može djelovati nametljivo."

Zato, dodaje, ne treba donositi brze zaključke – ni o sebi ni o drugima.

Je li razgovor s umjetnom inteligencijom isto što i samogovor?

ChatGPT i drugi besplatni alati umjetne inteligencije dostupni su 24 sata dnevno i pružaju prividno privatan prostor za iznošenje misli, umjesto da ih izgovaramo naglas uz rizik da nas netko čuje. To nam može dati osjećaj da je samogovor zaštićeniji i produktivniji, kaže Pickell.

No, iako umjetnu inteligenciju možda smatrate sigurnim mjestom za samorefleksiju, ne biste se trebali previše oslanjati na te razgovore, upozorava ona. AI djeluje poput zrcala, a ne raskrižja: vraća nam ono što osjećamo, umjesto da pruži novi put za te osjećaje. Ponekad samo želimo da nam se kaže da smo u pravu, no ponekad je drugačija perspektiva ključna, kaže ona.

Kross ističe da je potrebno više istraživanja o tome kako umjetna inteligencija utječe na naš samogovor.

"Ako netko neprestano vrti istu misao, može biti korisno da ga čovjek preusmjeri na način na koji umjetna inteligencija to često ne može", kaže Pickell. "AI često odražava točno ono stanje u kojem se osoba nalazi, što nekima može biti korisno, ali za stvarni pomak... razgovor s terapeutom ili prijateljem bit će učinkovitiji."

Kada samogovor postaje problem?

Važno je prepoznati kada našem samogovoru trebaju granice, kaže Pickell. "Mnogi ljudi razgovaraju sa sobom na vrlo grub način", kaže ona. "Neki se doslovno grde. Ako primijetite da sa sobom razgovarate na način koji je neprestano kritičan, to oblikuje kako se osjećate."

Obratite pozornost na misli koje se vrte u beskrajnoj petlji ili vas tjeraju da tonete dublje u negativan osjećaj, kaže ona. Takve misli mogu pogoršati naše stanje: "Jezik pojačava tjeskobu umjesto da pomaže u rješavanju problema", kaže Pickell.

Ako osjećate da vaši unutarnji monolozi postaju štetni, prvo zapamtite da "s vama nije ništa pogrešno", kaže Kross. Zatim počnite razmišljati o alatima za upravljanje mislima.

"Možete promijeniti način na koji razgovarate sa sobom, koristeći svoje ime i 'ti' kako biste u tišini riješili problem, umjesto da to činite u prvom licu", kaže on. "Ili možete pronaći prave 'savjetnike' s kojima ćete podijeliti svoje probleme, ljude koji su vješti u suosjećanju i pomaganju da problem sagledate iz drugog kuta."

Kross također predlaže šetnju u prirodi: "Ona vam pruža priliku da doživite strahopoštovanje, emociju koju osjećamo u prisutnosti nečeg golemog i neopisivog, što nam pomaže da svoje probleme stavimo u perspektivu."

Bez obzira na to razgovarate li sa sobom cijeli dan ili ne, ne pokušavajte eliminirati svoje unutarnje glasove, već s njima stvorite bolje odnose, kaže Pickell. Ona predlaže da okrutan glas zamijenite ohrabrujućim govorom kako biste razvili poticajniji i ljubazniji ton koji poboljšava mentalno zdravlje.

"Možda ćete u početku primijetiti otpor... može biti teško povjerovati u te pozitivne poruke", kaže ona. "Ali s vremenom one mogu postati vjerodostojnije vašem živčanom sustavu."