FRANCUSKI skladatelj i dvorski glazbenik Jean-Baptiste Lully doživio je jednu od najslavnijih i najbizarnijih smrti u povijesti klasične glazbe - smrtno se ozlijedio vlastitom dirigentskom palicom.

Godine 1687., tijekom izvedbe Te Deuma u Parizu, skladbe napisane u čast oporavka kralja Luja XIV., Lully je dirigirao na tada uobičajen način. Umjesto lagane palice kakvu danas poznajemo, dirigenti su koristili teški štap kojim su udarali o pod kako bi održavali ritam. U jednom trenutku Lully je promašio pod i snažno udario vlastito stopalo.

Isprva se činilo da je riječ o bezazlenoj ozljedi, no rana se ubrzo inficirala. Razvila se gangrena, a liječnici su predložili amputaciju noge kako bi mu spasili život. Lully je to odlučno odbio, dijelom i zato što je bio strastveni plesač te nije mogao zamisliti život bez mogućnosti kretanja i nastupa.

Infekcija se nastavila širiti, a skladatelj je preminuo nekoliko tjedana kasnije, u ožujku 1687. godine. Njegova smrt često se navodi kao razlog zbog kojeg je postupno nestala praksa udaranja štapom o pod, a u dirigentsku je upotrebu ušla lagana palica - batuta.

Lully, koji je bio ključna figura francuskog baroka i apsolutni vladar glazbenog života na dvoru Luja XIV., tako je ostao zapamćen ne samo po operama i baletima, već i po nesvakidašnjem kraju koji je zauvijek obilježio povijest dirigiranja.