U NAŠEM najnovijem izdanju "Generacijskih ratova", starije generacije postavile su pitanje koje muči umove mnogih: zašto, oh zašto, ovi mladi ljudi neprestano govore o stresu i burnoutu? Pa, nije li pravo pitanje - kako uopće mogu biti pod stresom kad su odrasli u doba pametnih telefona, besplatnog Wi-Fi-ja i smoothieja?

"U moje vrijeme..."

Ah, koliko često čujemo tu frazu. U "dobrim starim danima", stres je bio rezerviran za prave muškarce i žene koji su radili od zore do mraka, a ne za mladež koja svoje dane provodi sklizavši prstom po ekranima. "Burnout? Pa nisu ni upalili motor!" viknu stariji dok s nostalgijom pričaju o vremenima kada su jeli kruh sa sedam kora, a ne avokado na tostu.

Današnji mladi: Žrtve ekrana ili pritiska?

Prema popularnom mišljenju Baby Boomera i dijela Generacije X, mladi danas ne znaju što je pravi rad. "Stresan ispit? Ha! Probajte raditi u rudniku!" - često se čuje iz usta onih koji su odrasli bez Googlea i koji su morali hodati deset kilometara do škole. Uzbrdo. U oba smjera. Kroz snijeg. Goli.

Ali čekajte, postoji li šansa da starije generacije možda, samo možda, ne shvaćaju cijelu sliku? Da mladi danas suočavaju s drugačijim, ali jednako stvarnim izazovima? Ne, to bi bilo previše radikalno razmišljanje.

Burnout u digitalno doba: Mit ili stvarnost?

Zamislite to - mladi ljudi koji osjećaju pritisak da budu stalno dostupni, da se uspoređuju s nerealnim standardima na društvenim mrežama, da se bore za poslove u sve neizvjesnijem tržištu rada. Zvuči kao recept za... pa, zdrav život, zar ne? "Stres od Instagrama? Pa neka prestanu gledati slike pasa koji surfaju!" rješenje je koje često nude naši mudri stariji.

Generacijska empatija: Izgubljena umjetnost?

Dok mladi ljudi viču o svojim problemima s vrha digitalnih brda, starije generacije čvrsto drže svoje pozicije na tlu stvarnosti. "Kad bi samo znali kako je bilo kad smo mi bili mladi..." ponavljaju kao mantru. Ali tko zna, možda jednog dana ove dvije strane nađu zajednički jezik. Ili barem zajedničku Wi-Fi mrežu.

Stres je stres, bez obzira na generaciju

Dakle, dok se starije generacije čude kako mladi mogu biti pod stresom kad "žive u najbolje vrijeme ikada", mladi nastavljaju voditi svoje bitke, digitalne i stvarne. Možda bi bilo korisno da se svi malo više trudimo razumjeti jedni druge. Ili, u najmanju ruku, da prestanemo svađati preko obiteljskih večera. Jer, na kraju dana, stres ne bira dob - odabire samo najbolje od nas. Ili, kako bi mladi danas rekli, "Stres ne diskriminira, ali baka i djed definitivno imaju svoje mišljenje o tome."