U KARANTENSKOJ sezoni uz strahove jedino što smo povećali je zapremina tijela. Budući da je ljeto, mnogi su se s tim problemom odlučili i pozabaviti te probati trenutačno najpopularniju dijetu, koja to uopće nije. U pitanju je takozvani povremeni post, odnosno intermittent fasting (IF).

Za razliku od potpunog, cjelodnevnog 24-satnog posta, povremeni post omogućava konzumaciju hrane u određenom vremenskom razdoblju tijekom dana. Postoje različite vrste povremenog posta. Ideja je da se kratkim periodima posta dodatno stimulira "fat loss" jer se tako kontrolira izlučivanje inzulina koji je zaslužan za pospremanje ugljikohidrata u tijelu kao glikogen ili kao masti.

Najjednostavniji oblik povremenog posta je jednostavno preskakanje obroka. Povremeni post od 12 sati vrlo je popularan kod ljudi koji do sada nisu isprobavali slične metode. Prakticira se tako da se u vremenskom okviru od 12 sati posti, a jede se u sljedećih 12 sati. To bi, primjerice, značilo da osoba može konzumirati hranu u razdoblju od 7 h do 19 h, a zatim posti do sljedećeg dana u 7 h. 

Svakako najpopularniji stil povremenog posta je onaj od 16 sati.  Dakle, dnevno se u postu provede 16 sati, dok se preostalih osam sati jede.

O tome koliko mi je teško pao početak ovog režima prehrane možete pročitati u tekstu koji smo objavili prije dva mjeseca. Iako sam prvog dana novog režima u izmaglici pola sata hipnotizirano piljila u zdjelicu skuhanog rižota i tako jedva dočekala da prođe 16. sat posta, moram priznati da je ovo najlakša metoda mršavljenja koju sam do sada probala.

Budući da nemam vagu ne mogu vam ponuditi brojčane podatke koji bi to potkrijepili.  No manjak kilograma je ponekad i onako samo posljedica izbacivanja vode iz organizma, a ne na primjer smanjenja masnih naslaga. Ono što definitivno mogu navesti kao dokaz djelotvornosti je činjenica da sam ovog ljeta uspjela navući traperice iz davne 2004. godine. Iskreno, samoj sebi sam se godinama smijala što odjeću te veličine i dalje čuvam u ormaru, no izgleda, čuda se ipak događaju, barem neka.

Zahvaljujući povremenom postu, što u mom slučaju znači da jedem od 13 do 21 sat ili od 12 do 20 sati naprosto sam izbacila doručak i večeru iz života, a s njima i jedan konfekcijski broj. Doručak mi ni inače nije značio previše, no prestati jesti u 20 sati može biti dosta velika stvar. Naime, upravo tada postanete ponovo gladni nakon što ste se oko 13 sati, postom pregladnjeli, dobrano najeli za ručak. U slučaju povremenog posta za taj čuveni ručak ćete vjerojatno pojesti i duplo više nego obično jer ste prethodnih 16 sati "gladovali". Na sreću taman kad sljedeći put osjetite kruljenje u želucu shvatite da je "radno vrijeme vašeg želudca" završilo i tako ode i večera iz vašeg života. Ujedno je to odličan način da izbjegnete grickalice uz TV,  a da ne spominjemo burek nakon izlaska i kuhanje tjestenine u četiri sata ujutro.

Cijeloj priči naravno pomaže i fizička aktivnost. U mom slučaju veliku stvar je odigrala odluka da se u tramvaje ne smije ulaziti bez maske te sam se u srpnju dobrano napješačila pa mi je prehodati čuvenih 10.000 koraka dnevno postala poprilično uobičajena stvar, što je već dovoljno za potrošiti 500 kalorija. Ako tome dodate i nekoliko ozbiljnih joga praksi tjedno, 8-satni period jedenja možete bez grižnje savjesti završavati i slasnim komadima torte.

Osim zbog gubljenja suvišnih kilograma povremeni post se koristi i jer povećava količinu hormona rasta u krvi, smanjuje inzulin, ubrzava se proces obnavljanja stanica, poboljšava imunitet, dobar je probavni i krvožilni sustav, neki tvrde da čak popravlja i raspoloženje. Dakle, ovaj način prehrane koriste i oni kojima je cilj biti zdraviji i osjećati se bolje, a ne nužno i smršaviti.

Gubitak kilograma i u ovom slučaju ipak najviše ovisi o količini i vrsti unesene hrane, stoga teško da ćete smršaviti ne pripazite li što i koliko jedete. U mom slučaju povremeno "gladovanje" je imalo i jednu vrlo dobro posljedicu. Jutarnji osjećaj gladi je bio toliko sveprožimajući da sam počela unaprijed planirati obroke za sljedeći dan.  Kako je opće poznato da se u procesu kuhanja čovjek može zasiti bez da je hranu i okusio, tako me se svakog dana negdje oko podneva moglo zateći kako nešto strastveno krčkam na štednjaku. Ispostavilo da se nikad nisam zdravije ni bolje hranila nego u ova dva mjeseca povremenog posta.

Jedina iznimka je bilo ljetovanje kad sam se odlučila malo opustiti. No čak i ako dva tjedna godišnjeg odmora zabrazdite među pizze i tople sendviče te se ne budete striktno držali povremenog posta, to nužno ne mora biti loše. Naime, mnogi savjetuju povremeni post prekidati danima, čak i periodima kako se tijelo ne bi naviklo na post te se tako smanjili učinci koji se njime žele polučiti. O toj temi još uvijek nema dovoljno znanstvenih istraživanja, a budući da je svaki organizam priča za sebe, najbolje je osluškivati svoje tijelo i pronaći način kako post najučinkovitije prilagodi sebi i rezultatu koji se želi postići. Također je važno znati da se ženama preporučuje postiti u nešto kraćim periodima nego muškarcima, zbog mogućeg hormonalnog disbalansa. Dakle, ako ste žena, savjetuje se ne jesti u periodima od 12 do 14 sati te čak i izbjegavati intenzivnu tjelovježbu.

Naravno, ako imate zdravstvene probleme, ništa od navedenog ne radite bez savjetovanja s liječnikom. Na kraju krajeva najljepše tijelo je zdravo tijelo, a neki ljudi bolje izgledaju i bolje se osjećaju s kojim kilogramom viška. Ljepota je u oku promatrača, no ima nešto i u tome kada odjenete traperice koje ste posljednji put nosili u "mladosti".