RODITELJI iz takozvane Baby Boom generacije ne žele namjerno otuđiti svoju odraslu djecu. Većina bi se vjerojatno iznenadila kad bi saznala da su upravo neke njihove svakodnevne navike razlog zašto ih se djeca klone.

Namjere koje stoje iza tih navika gotovo su uvijek dobre, no dobri ishodi su nešto sasvim drugo. Kako prenosi YourTango, prema riječima licencirane bračne i obiteljske terapeutkinje Sarah Epstein, svaku generaciju oblikuju jedinstveni povijesni, društveni i politički čimbenici pa se ono što je jednima posve prirodno, drugima može činiti zastarjelim ili čak nametljivim.

1. Traženje isprike bez vlastitog preuzimanja odgovornosti

Neki baby boomeri se lako uvrijede i očekuju ispriku za svaku sitnicu. Istodobno vlastitu ispriku smatraju nepotrebnom jer svoje postupke opravdavaju dobrim namjerama i uvjerenjem da su učinjeni za dobrobit djeteta.

2. Umanjivanje dječjih uspjeha

Roditeljima je ponekad teško priznati uspjeh svoje djece. Umjesto pohvale, naglašavaju kako je netko drugi postigao više - brat, sestra, rođak ili dijete obiteljskih prijatelja. Ponekad čak preuzimaju zasluge za postignuća, ističući kako bez njihovog truda i žrtve dijete ne bi uspjelo.

3. Prilagođavanje prošlosti vlastitoj verziji

Mnogi roditelji skloni su tumačiti prošle događaje na način koji ih prikazuje u najboljem svjetlu. Sjećanja se ponekad prilagođavaju kako bi podržala takvu sliku, a svaka drugačija verzija događaja koju iznese dijete može se odbaciti kao netočna ili pretjerana.

4. Omalovažavanje partnera odraslog djeteta

Neki roditelji brzo pronalaze mane kod partnera ili partnerice svojeg djeteta. Kritike se mogu odnositi na izgled, podrijetlo, zanimanje, obitelj ili prošlost. Ako dijete iznese bilo kakvu negativnu primjedbu o partneru, takva se izjava često pamti i kasnije koristi kao dodatni argument protiv te osobe.

5. Idealiziranje partnera i prebacivanje krivnje na dijete

U nekim slučajevima roditelji idu u suprotnu krajnost i idealiziraju partnera svojeg djeteta. Ako dijete upozori na probleme u vezi, odgovornost se može prebaciti na njega, uz poruku da bi trebalo biti zahvalno na odnosu koji ima i više se truditi kako bi veza uspjela.

6. Uključivanje ostatka obitelji kako bi se stvorio pritisak

Neki roditelji uključuju druge članove obitelji kada osjete da odnos s djetetom slabi. Rođaci ili drugi bliski ljudi tada dobivaju poruku da je neprirodno ili pogrešno zanemariti roditelja te ih se potiče da interveniraju i pokušaju nagovoriti dijete da promijeni ponašanje.

7. Ignoriranje molbi i granica

Roditelji ponekad teško prihvaćaju kada im odrasla djeca pokušaju postaviti granice. Kada dijete kaže da ga određeno ponašanje povrjeđuje ili mu smeta, takve se primjedbe ponekad zanemaruju uz naglašavanje da dijete roditelju duguje poštovanje.

8. Ignoriranje pravila koja dijete postavlja za vlastitu djecu

Neki bake i djedovi smatraju da imaju pravo zanemariti pravila koja su roditelji postavili za svoju djecu. Smjernice o prehrani, vremenu za spavanje, disciplini ili gledanju televizije tada se ignoriraju uz uvjerenje da imaju pravo razmaziti ili odgojno usmjeravati unuke.

9. Korištenje religije ili tradicije kao argumenta

Kod nekih roditelja religija ili kulturna tradicija postaju sredstvo pritiska. Podsjećanje na vjerske obveze ili na način na koji "naši ljudi" navodno rade određene stvari koristi se kao argument za poslušnost, čak i kada dijete ne dijeli ista uvjerenja.

10. Favoriziranje jednog djeteta

U većim obiteljima može se primijetiti sklonost favoriziranju jednog djeteta. Takva se dinamika ponekad mijenja ovisno o tome koje dijete u određenom trenutku više udovoljava roditeljskim očekivanjima, što može potaknuti rivalstvo među braćom i sestrama.

11. Negiranje rodnog identiteta

Neki roditelji teško prihvaćaju kada im dijete govori o vlastitom rodnom identitetu na način koji ne razumiju ili ne prihvaćaju. Reakcije mogu uključivati ignoriranje, odbacivanje ili pokušaj promjene, a ponekad i prividno prihvaćanje bez stvarnog razumijevanja.

12. Traženje potvrde izvan obitelji

Mnogi roditelji, kada ne dobiju željenu reakciju od djeteta, potporu traže kod prijatelja, vjerskih autoriteta ili internetskih zajednica. U takvim situacijama često se iznosi samo vlastita verzija događaja, a dobivena podrška kasnije se koristi kao dokaz da je dijete u krivu.

Ako ste roditelj, na kraju dana sve se svodi na pitanje što vam je važnije: zdrav odnos s odraslim djetetom ili odnos koji je u potpunosti pod vašim uvjetima, čak i ako to znači da će dijete na kraju prekinuti svaki kontakt s vama.