AKO JE VAŠE dijete u jednom trenutku nevjerojatno društveno, a već u sljedećem potpuno iscrpljeno, možda je "otrovert". Djeca kojoj je potrebno vrijeme u samoći kako bi napunila društvene baterije, ali koja istovremeno mogu uspješno funkcionirati u društvenim okruženjima, vjerojatno imaju osobine "otrovertnog" djeteta. Prepoznavanje i njegovanje takve djece zahtijeva od roditelja fleksibilnost i spremnost na razmišljanje izvan uobičajenih kategorija introverta i ekstroverta, piše Parents.

Otroverti ponekad šalju zbunjujuće signale, zbog čega odrasli često pogrešno tumače njihove potrebe ili pretpostavljaju da bi se trebali ponašati dosljednije. No, jednom kada shvatite kako funkcionira um otrovertnog djeteta, postaje mnogo lakše pružiti mu podršku kao roditelj, odgajatelj ili skrbnik. Tako se stvaraju okruženja u kojima njihove jedinstveno uravnotežene osobnosti mogu napredovati te u kojima se osjećaju shvaćeno i podržano.

Kako stručnjaci definiraju "otrovert"?

Licencirana psihoterapeutkinja Lorain Moorehead ističe važnu razliku prije nego što objasni svoju definiciju otroverta: dok je ambivert kombinacija introverta i ekstroverta, otrovert je nešto drugačije.

"Ambivert se napaja energijom i kroz samostalne aktivnosti, a baterije najčešće puni u samoći. Ipak, energiju mu može dati i druženje u maloj grupi uz dubok razgovor", pojašnjava. "Čak i veće društvo ili društveno okruženje može biti poticajno za ambiverta."

S druge strane, pojam otrovert, izveden iz španjolske riječi otro što znači "drugi", ukazuje na osobu koja se ne osjeća kao da pripada ijednom društvenom okruženju i često se osjeća kao autsajder.

"To ne znači nužno da im nedostaju socijalne vještine ili da se ne mogu uklopiti, jer su često vrlo empatični", objašnjava Moorehead. "Njihova potreba za autentičnošću i otpor prema svrstavanju u kalupe, uloge ili norme ono je što ih može navesti da se osjećaju kao da ne pripadaju."

Koje su osobine otroverta?

Dr. sc. Cameron Caswell, psihologinja za adolescente i voditeljica podcasta "Parenting Teens with Dr. Cam", kaže da je pojam otrovert skovao psihijatar dr. Rami Kaminski. Definirao ga je kao osobu koja preferira dublje, individualne veze umjesto gužvi, koje često smatra iscrpljujućima - ne zato što je sramežljiva ili nesigurna, već zato što joj nije potrebna pripadnost grupi da bi se osjećala ispunjeno.

Iako djeca koja su neurodivergentna ili na spektru autizma mogu dijeliti neke karakteristike s otrovertnom osobnošću, nema dokaza da je pripadnost ovoj kategoriji znak neurodivergentnosti.

"S obzirom na to da je pojam nov, nisam sigurna postoje li istraživanja koja bi potvrdila vezu s nekom dijagnostičkom kategorijom", kaže licencirana psihologinja dr. sc. Anne Josephson.

Kako se otroverti najradije druže?

Vjerojatno će imati jednog ili dva bliska prijatelja kojima potpuno vjeruju, umjesto velike grupe ili stalnih druženja. "Vjerojatnije je da će preskočiti grupno spavanje kod prijatelja, ali će rado pozvati jednog prijatelja na filmsku večer i razgovor. Nisu izraženi timski igrači - često radije doprinose samostalno, gdje ima manje ometanja", napominje dr. Caswell.

U školi se otrovertna djeca mogu držati blizu učitelja ili malog kruga prijatelja, umjesto cijelog razreda. Veliki grupni projekti i bučni prostori mogu ih brzo iscrpiti, pa ćete ih možda zateći kako biraju miran ručak s jednim pouzdanim prijateljem umjesto da se pridruže prepunom stolu.

Kod kuće im često treba odmor nakon napornog dana i mogu se povući u svoju sobu kako bi čitali, crtali ili se bavili omiljenim hobijem. Ne radi se o tome da isključuju ljude, to je jednostavno njihov način punjenja baterija.

Slično tome, dr. Caswell napominje da su u susjedstvu ta djeca pristojna, ali suzdržana. Mahnut će drugoj djeci, ali rijetko će uskočiti u veliku grupnu igru. "Vjerojatnije je da će se družiti s jednim prijateljem iz ulice ili provesti sate istražujući nešto što vole sami."

Savjeti za odgoj otrovertnog djeteta

Upoznajte svoje dijete

Djeca se društveno razvijaju vlastitim tempom, stoga je važno zapamtiti da ne postoji jedini "pravi" način povezivanja s drugima. Vaše je dijete individua, a ne kategorija koja se uklapa u kalup, i još uvijek pronalazi način druženja koji mu odgovara.

"Ne moraju se sva djeca uklopiti u grupu da bi imala tople, smislene odnose", kaže dr. Josephson. "Prihvatite i budite znatiželjni o 'drugačijosti' svog djeteta i dajte mu prostora da se snalazi u društvenim situacijama na svoj način."

Potvrdite njihove osjećaje

Shvatite da neka djeca prirodno teže neovisnosti, posebno kada je riječ o učenju ili izvršavanju zadataka, dok se druga možda još uvijek oslanjaju na vas u društvenim situacijama kako bi se osjećala sigurno ili kako biste ih upoznali s novim ljudima.

"Vaše dijete možda preferira raditi samostalno čak i kada to nije opcija", kaže ona. "Možete potvrditi tu želju ('Razumljivo je da bi radije radio sam'), a da pritom ne odobravate nekorisno ponašanje (poput odbijanja sudjelovanja)."

Slavite njihove različitosti

Dr. Josephson želi da roditelji i skrbnici shvate kako je biti otrovert jednostavno osobina ličnosti, slična introvertiranosti ili ekstrovertiranosti, ili sklonosti mirnim večerima kod kuće umjesto bučnim zabavama.

"Istaknite snage koje dolaze s drugačijim pogledom na svijet i dajte djetetu do znanja da je njegova perspektiva vrijedna."

Ne miješajte samoću i usamljenost

Važno je ne protumačiti pogrešno potrebu vašeg djeteta za mirnim vremenom kao usamljenost. Provođenje vremena u hobijima može jednostavno značiti da su strastveni oko nečega ili da im je potrebna pauza od druženja kako bi napunili društvene baterije.

"Kada vaše dijete provodi sate čitajući, crtajući, svirajući ili čak igrajući videoigre, nemojte odmah pretpostaviti da se izolira", kaže dr. Caswell.

"Otroverti se istinski oporavljaju radeći ono u čemu uživaju sami. Promatrajte kakvi su nakon toga: ako su opušteni, razgovorljivi ili željni podijeliti što su vidjeli ili napravili, to je za njih odmor. Ako su pak razdražljivi, bezvoljni, planu kad ih prekinete, izbjegavaju prijatelje koje inače vole ili nastavljaju s aktivnošću iako govore da im nije zabavna - to je povlačenje, a ne punjenje baterija."

Zaštitite njihovo vrijeme za oporavak

Nakon školskog dana punog buke i grupne dinamike, otrovertima je potrebno vrijeme za odmor, naglašava dr. Caswell. Ona potiče roditelje da to poštuju dopuštajući im da se opuste prije zadavanja kućanskih poslova, forsiranja domaće zadaće ili čak postavljanja pitanja. To može značiti dopuštanje da provedu vrijeme sami u svojoj sobi, rade na umjetničkom projektu ili tiho čitaju. Dobit ćete mnogo više suradnje kada se njihova društvena baterija napuni.

Neka vrijeme jedan na jedan bude svetinja

Davanje prioriteta vremenu koje provodite nasamo s djetetom stvara siguran, stabilan prostor u kojem se ono osjeća cijenjeno. Tada će vam se prirodno početi otvarati o svojim emocijama, možda čak i tražeći savjet ili utjehu.

"Najviše se otvaraju u tihim okruženjima s niskim pritiskom: dok čavrljaju u autu, zajedno pripremaju večeru ili šeću psa", objašnjava ona. "Umjesto uobičajenog pitanja 'Kako je bilo u školi?', pokušajte s nečim poput: 'Da tvoj današnji dan ima svoju pjesmu, koja bi to bila i zašto?' Doći ćete do neprocjenjivih spoznaja kada se osjete istinski viđenima."

Cijenite kvalitetu druženja, a ne kvantitetu

Konačno, dr. Caswell traži od roditelja i skrbnika da prepoznaju sposobnost svoje djece da se usredotoče, duboko razmišljaju i stvaraju snažne veze - ne samo u druženju s vršnjacima, već i dok čitaju, razgovaraju s članovima obitelji ili se bave bilo kojom aktivnošću koja vježba njihov intelekt.

"Svijet je sklon nagrađivati ekstrovertiranost", kaže ona. "Vaše razumijevanje pomaže im da svoju sklonost promišljanju vide kao supermoć, a ne kao nedostatak."