Foto: 123rf

NE ČINI li vam se da danas nekako sve više govori o celijakiji, odnosno, da nekako sve više ljudi, čak i male djece počinje patiti od te često prikrivene dijagnoze koja se manifestira kao imunološka reakcija na konzumaciju glutena. Jednom kada se dijagnoza stručno postavi, kada osoba s njom zna kako se nadalje treba ponašati, već je malo lakše, posebno stoga što danas na tržištu možemo pronaći široku paletu proizvoda bez glutena, ako i dobre, zdrave zamjene na uobičajene namirnice s glutenom, no puno veći problem zapravo predstavlja ne prepoznavanje osnovnih simptoma, posebno kada je riječ o djeci koja niti znaju točno opisati kako se osjećaju, niti roditelji često mogu "povjerovati" baš svim tegobama koje dijete spomene. 

Dodatan je problem i taj što simptomi doista variraju - od dobi do težine dijagnoze i zato je ponekad i pedijatrima jako teško odlučiti da dijete šalju na daljnje pretrage, samo zato što je riječ o bolesti o kojoj se sve više priča i zna, ali i dalje spada među relativno rijetke bolesti. I tu nastaje problem, jer ako dijete zaista pati od celijakije, a dugo vremena nitko ne prepoznaje simptome, time se samo povećava rizik od pogoršanja, pa čak i toga da nastavak konzumacije glutena na redovnoj bazi dovede do pothranjenosti, bolesti jetre, pa čak i do karcinoma. I zato se celijakijom ne valja šaliti, čak i ako niste sigurni imate li vi ili vaše dijete prave simptome, jer oni zaista znaju varirati. Čak i unutar obitelji gdje jedan član zbog celijakije može patiti od sustavnog proljeva, a drugi od konstantnog zatvora. 

Zato vam donosimo četiri osnovna "problema" koji ukazuju na moguću dijagnozu, a jednostavno ih je za utvrditi: 

1. Genetska predispozicija 

Celijakija je autoimuna bolest koja može biti nasljedna, čak i ako je nitko od članova vaše uže obitelji nema. 

Primjerice, veza između celijakije i šećerne bolesti tipa 1, autoimune bolesti štitnjače, autoimune bolesti jetre, reumatoidni artritis, Addisonova bolest ili Sjogren-ov sindrom može biti upravo genetika, pa ako već znate da u vašoj lozi postoje predispozicije za genetske bolesti nije na odmet da vi kao roditelji prvi odete na opsežno testiranje i vidite kakve su šanse da upravo nosite gen za neke bolesti. Jer ukoliko vaši testovi ne pokažu gene koji su nosioci nekakvih autoimunih bolesti, nema šanse da će vaše dijete onda biti u kritičnoj skupini. No, ako testovi pokažu suprotno, tada svakako i svoje dijete testirajte. 

2. Sporiji rast i razvoj 

Kada ljudi koji imaju celijakiju nastave jesti hranu ili koristiti proizvode koji sadrže gluten, njihov imunološki sustav aktivira reakciju u tankom crijevu što tijekom vremena stvara upalu koja neminovno oštećuje tanko crijevo i uzrokuje malapsorpciju hranjivih tvari, odnosno - dovodi do stanja nedovoljne apsorpcije najjednostavnijih hranjivih tvari (monosaharida, aminokiselina, monoglicerida, masnih kiselina, vitamina, minerala, elektrolita i vode.) S vremenom takvo stanje jednostavno vodi pothranjenosti, a ako pričamo o djeci u razvoju - tada svakako možemo pričati o usporenom rastu i razvoju jer djetetov organizam jednostavno ne dobiva dovoljno nutrijenata za razvoj. 

3. Problemi s trbuhom 

S obzirom da simptomi celijakije zaista variraju - ako se dijete tu i tamo žali na bolove u trbuhu, to zaista ne treba biti znak za uzbunu, ali ako dijete učestalo ima bolove u trbuhu te često povraća, to jest znak da nešto nije u redu. Problem kod djece je taj da ona često ne znaju objasniti što im je i kako se osjećaju, ali ako zaista primijetite da je vaše dijete čak i sustavno nervozno, jer im probava ne radi kako treba, ako imaju previše plinova ili se jako pate kod velike nužde - promatrajte svoje dijete i ako je potrebno, povedite ga na specijalistički pregled. 

4. Problemi sa stolicom 

Svaka stolica koje je normalna upućuje na zdravu probavu, a sve što nije u granicama normalnog svakako traži dodatna ispitivanja stručnjaka. Zato ako vaše dijete učestalo ima proljev i nikako da dođe na zelenu granu s normalnom stolicom, to stanje doista može upućivati na celijakiju, međutim, i totalno različiti simptomi kao što je sustava zatvor i iznimno tvrda stolica koja djeci stvara velike probleme također može biti znak nečeg "većeg". 

Doduše, baš kada su djeca u pitanju tvrda stolica i neredovita velika nužda može itekako biti i psihološki problem djeteta koje se jednostavno boji svoje tvrđe stolice, boji se bolova pa, iako mi veliko znamo da bi se u ovom slučaju trebali što prije "osloboditi" djeca se toga jednostavno boje pa trpe dok ne prođe i tako zatvor postaje sve teži i situacija s kakanjem postaje sve gora. Ali ako se takve situacije učestalo pojavljuju i već stvarno stvaraju problem kod djeteta, svakako se obratite liječniku kako bi otkrili pravi razlog koji se krije iza ovog ne baš toliko neuobičajenog problema kod djece. Dakle, zatvor ne mora biti simptom celijakije, ali ako učestalo pati vaše dijete, vrijeme da im pomognete.