Kako do prava iz sustava socijalne skrbi?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: 123RF
PERCEPCIJA javnosti o sustavu socijalne skrbi negativna je. Temelji se na negativnim primjerima onemogućenog pristupa informacijama, nekoordinacije, mogućnosti individualnog tumačenja odnosno neujednačenosti, nejasne strategije, pravila, prava i dr. i stoga osjećaja rasula i nepravde.
Percepcija bi mogla biti pozitivnija gleda li se iz perspektive 400 000 korisnika, odnosno 150 000 korisnika prava i 250 000 korisnika usluga socijalne skrbi. Taj veliki sustav ima veliki izazov, no i veliku odgovornost prema ovom velikom broju korisnika.
Ustavom Republike Hrvatske određeno je da je Hrvatska socijalna država. Socijalna je skrb javna djelatnost kojom se osiguravaju i ostvaruju mjere i programi namijenjeni socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnom osobnom ili obiteljskim okolnostima. Takve mjere uključuju prevenciju, promicanje promjena, pomoć i potporu pojedincu, obitelji i skupinama, s ciljem unapređenja kvalitete života, borbe protiv socijalne isključenosti i diskriminacije, osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, njihovog aktivnog uključivanja u društvo te jačanja socijalne kohezije. Cilj i pomaci usmjereni su prema aktivnoj socijalnoj državi.
Razvoj sustava socijalne skrbi potaknut je Projektom razvoja sustava socijalne skrbi financiranog sredstvima Svjetske banke koji se provodio u razdoblju od 2006. do 2009. godine u pet ustanova. Cilj projekta bio je modernizacija sustava i njegovo daljnje usklađivanje s kriterijima i standardima važećim u zemljama Europske unije. Aktivnosti su bile usmjerene na razvoj socijalnih programa i novu organizaciju rada u centrima za socijalnu skrb, osnaživanje informacijskog i upravljačkog sustava te poboljšanje infrastrukture u ustanovama.
Memorandum o socijalnom uključivanju Vlada Republike Hrvatske i Europska komisija potpisale su 2007. godine. Strategija razvoja sustava socijalne skrbi time u središte stavlja borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, a temelji se na nizu međunarodnih i nacionalnih strateških dokumenta.
„U procesu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, u Strategiji se stavlja poseban naglasak na smjernice Europske unije u području socijalnog uključivanja. Europska unija preporučuje poštivanje deset ključnih načela kako bi se podržala politika socijalne uključenosti (Vijeće Europske unije, 15/223/01):
1. Supsidijarnost: mjere politike i usluge međusobno će postati bolje povezane ako se razvijaju i pružaju u što neposrednijoj blizini ljudi kojima su namijenjene;
2. Holistički pristup: mjere socijalne politike moraju se razviti, a usluge pružiti na cjelovit način koji poštuje sveukupne potrebe ljudi bez različitih ograničenja koja proizlaze iz organizacijske prirode;
3. Transparentnost i odgovornost: korisnicima socijalnih naknada i usluga mora se jamčiti transparentnost i jasno donošenje odluka, te moraju postojati jasno definirane procedure za odbijanje zahtjeva, kao i za žalbe na donesenu odluku (npr. pučki pravobranitelj, povelja o pravima itd.);
4. Primjerene usluge korisnicima: ako su usluge otvorene prirode, pristupačne, fleksibilne i odgovaraju potrebama njihovih korisnika, stvorit će se bolji uvjeti za socijalnu uključenost;
5. Djelotvornost: usluge koje promoviraju uključenost bez odlaganja se pružaju prema potrebama korisnika, i to bez nepotrebne birokracije, a naglasak je na njihovom pravodobnom pružanju i isplativosti;
Tekst se nastavlja ispod oglasa
6. Solidarnost i partnerstvo: mjere politike i usluge čiji je cilj socijalna uključenost promoviraju solidarnost i povezanost u društvu, jačaju partnerstvo i odgovornost svih interesnih skupina;
7. Dostojanstvo i ljudska prava: mjere politike i usluge čiji je cilj socijalna uključenost prepoznaju i podržavaju ljudsko dostojanstvo i osnovna ljudska prava za sve, putem primjene načela jednakosti i odbijanja diskriminacije;
8. Sudjelovanje: mjere politike i usluge čiji je cilj socijalna uključenost planiraju se, pružaju i kontroliraju (ispituju) uz sudjelovanje onih kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost;
9. Osobni razvoj: mjere politike i usluge čiji je cilj socijalna uključenost nastoje smanjiti ljudsku ovisnost, poduprijeti razvoj samostalnog djelovanja i ojačati autonomiju, kako bi se stvorili uvjeti za osobni napredak i razvoj;
10. Trajno poboljšanje i održivost: mjere politike i usluge mogu bolje podržati uključenost, a njihov utjecaj može biti trajniji, budući da je sve jača tendencija među zemljama članicama da provjeravaju i prate rezultate mjera politike i pružanje usluga, te da se konzultiraju i uzimaju u obzir mišljenja korisnika.“
Strategijom razvoja sustava socijalne skrbi 2011. – 2016. godine planiran je razvoj sustava socijalne skrbi po točkama te su utvrđene mjere za njegu provedbu. Dvanaest točaka razvoja uključuju novi zakonski okvir, promjene u ustroju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, decentralizaciju sustava, redefiniranje novčanih pomoći i poboljšanje položaja socijalno osjetljivih skupina – usklađivanje osnovice za izračun socijalnih davanja, novčana naknada namijenjena starijim osobama bez mirovinskih primanja, inkluzivni dodatak namijenjen osobama s invaliditetom, vještačenje, zatim širenje mreže usluga socijalne skrbi, promjene u centrima za socijalnu skrb, obitelj – nacionalna populacijska politika, sustavna istraživanja obitelji i razvoja obiteljskih struktura, razvoj usluga namijenjenih obitelji, kodifikacija sustava obiteljskih potpora, obiteljsko-pravna zaštita djece i članova obitelji pod skrbništvom, zatim promjene u domovima socijalne skrbi i drugim pravnim osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, informatizacija sustava, informiranje i edukacija građana, monitoring i evaluacija, priprema i provedba aktivnosti na području socijalnog uključivanja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Vještačenje (točka 4.4.4. Strategije)
„To znači da različita tijela vještačenja u pojedinim sustavima na različite načine utvrđuju vrstu i stupanj oštećenja, odnosno invalidnosti.
Radi olakšavanja pristupa pravima i ujednačenog postupanja u svim sustavima, valja odrediti jedinstvene kriterije za utvrđivanje oštećenja i funkcionalnih sposobnosti osobe, te uspostaviti jedinstveno tijelo vještačenja (...)
U svrhu postizanja navedenog cilja Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi koordiniralo je izradu prijedloga jedinstvene liste funkcionalnih sposobnosti, kao i izradu propisa kojim bi se reguliralo uspostavljanje jedinstvenog tijela vještačenja i načina utvrđivanja invaliditeta. Kako je u tijeku probna primjena navedene liste na određenom uzorku...“
Zakon o jedinstvenom tijelu vještačenja (85/14) stupio je na snagu u srpnju 2014. godine. „Zavod je dužan osigurati početak rada jedinstvenog tijela vještačenja 1. siječnja 2015.“
Obitelj (točka 4.7. Strategije)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
„Radi sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja uzroka i stanja socijalne ugroženosti socijalnom skrbi pruža se potpora obitelji, posebice djeci i drugim osobama koje ne mogu brinuti same o sebi. (..)
Za školsku djecu, osim poticanja razvijanja programa produženog boravka u školi, potrebno je osigurati provedbu programa namijenjenih slobodnom vremenu djece i mladih, kao dijela potpore i pomoći obitelji, odnosno zaposlenim roditeljima za vrijeme obavljanja njihovih svakodnevnih radnih aktivnosti. U Hrvatskoj je potrebno unaprijediti postojeću mrežu obiteljskih centara, ali i razviti druge modalitete potpore obitelji, i tako zadovoljiti njezinu sve veću potrebu za društvenom podrškom obitelji.“
Promjene u centrima za socijalnu skrb
Jedna od pozitivnih promjena počela se događati uvođenjem standarda kvalitete za pružatelje socijalnih usluga te kao centralne institucije Centara za socijalnu skrb. Uvođenje standarda bilježi se s početkom 2008. godine. Neobvezujuće odluke koje nisu pratile promjene u Zakonu donesene su i prije, no obveznu primjenu standarda donio je 2014. godine Pravilnik o standardima kvalitete socijalnih usluga (143/14). Od toga trenutka razvoj sustava omogućila je jasna strategija i jasni kriteriji. Proces prilagodbe živ je proces no rad je time strukturiran te više nisu moguće improvizacije. Standardi čuvaju prava korisnika, ali i zaposlenika te mjerljivo vrednuju rad. Također omogućavaju praćenje rada i uvid u prostor za poboljšanja.
Vidljiva pozitivna promjena je razdvajanje ureda. Organizirani su prijemni uredi koji rade prve procjene te dalje usmjeravaju korisnika. Jedno od važnijih prava korisnika je pravo na informaciju. Znanje se do sada moglo zlorabiti što se uvođenjem standarda više ne bi smjelo događati.
„Značajne promjene očituju se u reorganizaciji rada centara za socijalnu skrb po modelu "ureda sve na jednom mjestu", što razumijeva strukturnu i kvalitativnu promjenu načina rada formiranjem prijemnog ureda kako bi se osigurao kvalitetni prvi kontakt s korisnikom, te izvršila inicijalna procjena potreba korisnika. Ujedno se odvajaju poslovi novčanih naknada od usluga socijalne skrbi, pa se tako socijalna skrb organizira u sklopu tri stručne cjeline (odjel za novčane naknade, odjel za djecu, mladež i obitelj, te odjel za odrasle osobe).
Do sada je novi model rada primijenjen u 19 centara za socijalnu skrb, a planira se postupni prijelaz svih centara za socijalnu skrb (zavoda za socijalnu skrb) na novi način rada do kraja 2012. godine. Socijalni radnici u centrima, odnosno zavodima, preuzeli bi ulogu voditelja plana ("case manager") odgovornog za oblikovanje i dogovaranje najbolje kombinacije usluga i naknada na koje korisnik ima pravo. U izradi i praćenju ostvarivanja individualnog plana aktivno sudjeluje korisnik, njegova obitelj i stručni radnici drugih profila, a plan bi se trebao revidirati u skladu s promjenama specifičnih potreba i okolnosti korisnika.
Istodobno bi zavodi trebali ispuniti zahtjeve minimalnih standarda kvalitete u roku dvije godine od početka njihova uvođenja. Jasno definirani, primjenjivi i mjerljivi standardi kvalitete socijalnih usluga omogućit će korisnicima pružanje iste razine kvalitete usluga.“
Ove promjene, one planirane i one koje se provode daju nadu da se sustav socijalne skrbi uistinu razvija i da je razvoj usmjeren u interesu društva, obitelji, ranjivih skupina i pojedinaca. Poticanje suradnje i uključivanje organizacija civilnog društva otvara bolje mogućnosti za promjene trendova i uviđanje stvarnih potreba i problema. Planirano provođenje edukacije građana ohrabruje da će većina pojedinaca kojima prava pripadaju, imati mogućnost informirati se, zatražiti prava i zatim ih i ostvariti. Daje nadu i da svi oni koji do sada nisu našli mogućnost ostvarivanja prava koje im pripada ili mogućnost pristupa informacijama sada to mogu počevši od prijamnih ureda.Prijemni ured zadužen je za prvu procjenu: je li problem u nadležnosti Centra za socijalnu skrb, procjenu stvarne nadležnosti, mjesne, stvarne potrebe i procjenu sigurnosti. Provjereno, na stranicama Centara socijalne skrbi možete pronaći kontakt prijemnog ureda.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati