MNOGI roditelji posljednjih dana pitaju se kako se nositi s dječjom tjeskobom zbog onoga što se događa u Ukrajini.

Psihoterapeutkinja Philippa Perry za The Guardian kaže da je pitanje koji si svaki roditelj treba postaviti u toj situaciji "kako se nosimo s vlastitom tjeskobom?"

"Naša djeca će shvatiti kako se osjećamo i to će se odraziti na njihovo emocionalno stanje. Čak i ako se trudite ne izložiti ih vijestima, shvatit će da se nešto događa", pojašnjava.

Djeca, posebno mlađa, veći dio svog života žive s pandemijom i izolirani su od svojih vršnjaka. A već to nije pomoglo njihovom mentalno zdravlju, navodi Perry.

"Zato je sada loš trenutak okružiti se ratnim vijestima. Ne možemo poreći što se događa. Ali čuvanje svega u tajnosti i pričanje šapatom samo će ih učiniti paranoičnima i pesimističnima", dodaje.

Roditeljima savjetuje da svaki razgovor s djecom na temu rata započnu pitanjem što dijete već zna o tome. Ako djeca postavljaju pitanja, možda nećete znati sve odgovore, a tada ih možete potražiti zajedno i istovremeno dati djeci lekciju o tome što su pouzdani izvori vijesti. 

"Tri su glavna načina na koja se nosimo s osjećajima, našim i dječjim. Ili ih potiskujemo i minimiziramo ili smo potpuno okrenuti njima. Postoji i srednji put, kada ih priznajemo i obuzdavamo. Neće vas iznenaditi da sam za srednji put", nastavlja ona. 

Otvoreni i iskreni dijalog s djecom pomoći će im da izraze riječima kako se osjećaju. Što više mogu izraziti riječima, manja je vjerojatnost da će se anksioznost iskazati bolovima u trbuhu ili nedoličnom ponašanju. 

"Djeci ne treba reći da smo svi osuđeni na propast ili da je apokalipsa neizbježna, kao ni da je sve u redu. Zabrinutost je primjerena i djeca trebaju znati da ih razumijete. Djeci dajte svoju pažnju i dovoljno prostora da osjete da ih čujete te normalizirajte njihove osjećaje. Nemojte im govoriti da su luda i da nemaju o čemu brinuti", smatra psihoterapeutkinja. 

Najbolje što možemo učiniti ako nismo u ratnoj zoni jest cijeniti relativni mir koji imamo. Stvaranje dobrih uspomena za djecu je ulaganje u njihovu buduću sposobnost za sreću.

"Djecu možemo podsjetiti da je zabrinutost prirodna i dobro je što se osjećaju loše zbog ljudi koji su bombardirani i bježe iz svojih domova, ali naša je dužnost uživati ​​u svojoj slobodi kakvu sada imamo i izaći i šutirati loptu. A ako su zabrinuti da će biti napadnuti nuklearnim oružjem, možemo ih uvjeriti da Putin zapravo ne bi želio riskirati da mu se vrati nuklearna bomba. Ali svatko od nas najbolje poznaje svoju djecu, zna koje informacije trebaju, što je previše, što premalo", zaključila je Perry.