DANAS je 16. studeni - dan koji se službeno označava kao Međunarodni dan tolerancije. Za one tolerantne spram različitih ovo je dan kao i svaki drugi, no oni koji su skloni osuđivati različite od sebe - ovo je dan kada bi se trebali zamisliti nad svojim mislima i djelima. 
 

I vi ste samim time različiti! 
 

Nitko na ovom svijetu nije isti pa je stoga tolerancija prema svima, bez obzira na sve, nešto što bi ljudi koji se smatraju dijelom civiliziranog društva trebali imati usađeno u svoja srca. Djeca pogotovo, jer djeca tek uče, a kako ona najbolje upijaju od djela i glasnih razmišljanja svojih roditelja - probajte shvatiti da kada god pred svojim djetetu izjavite neku rasističku, seksističku, homofobnu i ostalu ()-fobnu misao, time stvarate temelj da vaše dijete postane - netolerantno. A nikada ne znate s kakvim će se različitostima, odnosno, koliko će različito biti upravo vaše dijete. I ne, ne mlatite odmah po raznim fobijama, jer i bolest, ona bolest koja dođe naglo i ne pita kome će doći, baš ta bolest može i jest čest razlog zbog kojeg netolerantno društvo često nije naklono prema ljudima i djeci. 
 

Danas je Međunarodni dan tolerancije i probajte barem danas sebi i svom djetetu dati u zadatak da promjeni(te) barem djelić društvenog stava spram onih koji su različiti od vas. Jer nitko nije kriv što je različit. Zapravo, svi smo mi u dubini naše duše različiti od drugih. 
 

Međunarodni dan tolerancije 16. je studenog proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda još 1996. godine, istaknuvši da će taj dan biti dan poštovanja i uvažavanja drugačijih od nas - u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije. 
 

Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različitost, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, ili o vjerskim, rasnim ili spolnim razlikama, a međunarodni dan tolerancije povod je i za podsjećanje na brojne međunarodne dokumente iz područja ljudskih prava, uključujući Konvenciju o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacija žena, rasne diskriminacije, Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida te brojne druge obvezujuće konvencije i deklaracije.


 

Tolerancija međutim nije tek puko uvažavanje različitosti drugih ljudi, rasa i naroda, tolerancija je način da povećamo naš osobni razvoj. Uvažavanjem i učenjem o tuđim različitostima učimo o svijetu kojeg dovoljno dobro ne poznamo - a što je to nego učenje i obogaćivanje našeg vlastitog znanja i saznanja. Uostalom, učeći o različitom, preispitujemo i svoje vrijednosti, prioritete i uvjerenja. Ljudi koji su različiti ne diskriminiraju niti svojim životima i životnim navikama ne ometaju druge oko sebe - oni su samo pripadnici različitih manjina i kao takvi imaju pravo biti sastavan dio šarolike većine. I ne, nisu to samo LGTB i vjersko/nacionalne manjine, jer i siromašni, bolesni, hendikepirani, također su često pod povećalom "moralnog i normalnog" društva. I kao takvi su jako često žrtve netolerantne diskriminacije. 
 

Promijenimo to. Promijenimo takav stav. Naučimo svoju djecu da različitosti obogaćuju, a ne uništavaju naš/vaš vlastiti identitet.   

Uostalom, postali smo dio jedne vrlo različite skupine zemalja - Europske Unije pa ne bi bilo zgorega stvarati bolje temelje tolerantnijeg društva koje će više nego danas poštivati druge i drugačije!