ZADATAK roditelja nije uklanjati sve prepreke s djetetova puta, već ga opremiti alatima koji će mu pomoći da se nosi sa životnim izazovima. Nakon što je proučila više od 200 odnosa između roditelja i djece, stručnjakinja za odgoj i majka ističe kako je cilj naučiti djecu kako procesuirati teške emocije, nositi se s neuspjehom i vjerovati sebi, piše CNBC.

"Mentalna snaga ne gradi se u izvanrednim situacijama, već u svakodnevnim interakcijama kod kuće, u načinu na koji roditelji reagiraju, komuniciraju i podržavaju djecu", ističe dječja psihologinja Reem Raouda. U nastavku slijedi sedam navika koje bi roditelji trebali izbjegavati ako žele odgojiti emocionalno otporno dijete.

Spašavanje djece od svake poteškoće

Otpornost se razvija kroz iskustvo nelagode i izazova. Ako roditelji uvijek interveniraju i rješavaju probleme umjesto djece, ona ne uče kako se samostalno nositi s poteškoćama.

Klinička psihologinja dr. Lisa Damour ističe da djeca koja se redovito suočavaju s izazovima primjerenima dobi razvijaju bolju emocionalnu regulaciju. Ako dijete zaboravi domaću zadaću, pustite ga da osjeti prirodnu posljedicu umjesto da mu je nosite u školu. Nakon toga razgovarajte o iskustvu i o tome što može naučiti iz situacije.

Pretvaranje da ste savršeni

Roditelji koji priznaju svoje pogreške uče djecu važnu lekciju - da odgovornost i isprika nisu znak slabosti, nego snage.

Ako izgubite strpljenje, recite: "Bio/bila sam pod stresom i iskalio/iskalila sam se na tebi. Žao mi je." Takve situacije pokazuju djeci da pogreške ne uništavaju odnose. Stručnjaci to nazivaju "puknuće i popravak", proces koji jača povjerenje i emocionalnu povezanost između roditelja i djeteta.

Utišavanje snažnih emocija

Potiskivanje ljutnje, tuge ili straha uči djecu da se boje vlastitih emocija. Umjesto da ih utišavate riječima poput "Dobro si", ponudite razumijevanje i prisutnost.

Recite: "Znam da te to stvarno povrijedilo. Tu sam za tebe." Tako djeca uče da emocije nisu prijetnja, već nešto što mogu osjetiti, izraziti i proći kroz to bez straha da će izgubiti roditeljsku ljubav, savjetuje roditeljima.

Vrednovanje isključivo postignuća

Dijete koje misli da vrijedi samo kad je "najbolje" lako će posrnuti pod pritiskom. Mentalno snažna djeca znaju da njihova vrijednost nije vezana uz rezultate, ocjene ili trofeje.

Studije pokazuju da je perfekcionizam u porastu među djecom i adolescentima te da često vodi do anksioznosti i sagorijevanja. Nakon loše ocjene nemojte reći: "Pametniji/Pametnija si od ovoga." Umjesto toga, recite: "Ponosan/Ponosna sam na trud koji si uložio/uložila. Tvoja ocjena te ne definira."

Inzistiranje na autoritetu

Pretjerano autoritaran odgoj stvara djecu koja se ili povlače ili stalno bune. Prava snaga razvija se kada se dijete osjeća uključeno u odluke koje ga se tiču.

Istraživanja pokazuju da davanje djeci osjećaja kontrole povećava motivaciju i smanjuje borbu za moć. Dopustite im male izbore, primjerice, da odluče koji će kućanski posao obaviti ili što će biti za večeru. Tako jačaju samopouzdanje i osjećaj odgovornosti.

Prebacivanje odgovornosti za vlastite osjećaje

Kada roditelji očekuju da ih dijete tješi ili smiruje, stvaraju emocionalnu zamjenu uloga. To može ozbiljno narušiti dječji osjećaj sigurnosti. Umjesto da kažete: "Rastužuješ me", recite: "Osjećam se preopterećeno. Treba mi trenutak da se smirim." Djeca nisu odgovorna za emocionalno stanje svojih roditelja, to je teret koji im ne pripada.

Veličanje produktivnosti i izgaranja

Djeca koja odrastaju uz poruku da uvijek moraju "biti najbolja" često postaju odrasli skloni sagorijevanju. Roditelji bi ih trebali učiti da je odmor jednako važan kao i trud. Recite im: "Sada ću se odmoriti 20 minuta. Briga o sebi pomaže mi da se osjećam bolje." Time djeca uče prepoznavati signale stresa i brinuti se o svom tijelu i emocijama prije nego što dođe do iscrpljenosti, zaključuje Raouda.